Škoro nam je bio sunce na kraju tunela, a sada je već postao politički mrtvac!?

ŠIROKI BRIJEG - Nakon još jedne(ne)prospavane noći, noći u kojoj je kandidat ekstremne ljevice, pravni, ideološki, biološki, te svekoliki drugi sljedbenik najgoreg sustava u povijesti čovječanstva-komunizma ili antifašizma (isti k…c, različito pakiranje) Zoran Milanović „glatko“pobijedio svoju protu-kandidatkinju K.G.K.u II krugu predsjedničkih izbora sa 5% glasova više ili cca 104 901 glasova više, mnoga su pitanja ostala visjeti u zraku. Pitanja poput: kako, zašto, kuda, gdje, da bi završno pitanje kao pitanje svih pitanja bilo pitanje tko? Tko ga je doveo na Pantovčak? Premda će to pitanje izazvati mnoge prijepore u narednim danima, mjesecima pa i godinama, pokušati ćemo ga ovim tekstom razložiti do u detalje.No, prije nego li krenemo u taj kompleksan proces prisjetit ćemo se pjesme pokojnog autora Esada Arnautalića koja nosi naziv: “Kud plovi ovaj brod?“, a koju su svatko na svoj način otpjevali Ivo Pattiera, Sergio Endrigo i Radojka Šverko.

Tekst te pjesme počinje ovako:

Kud plovi ovaj brod,
Kud ljude odnosi
I da li iko zna
Što more sprema
Kud vodi ovaj put
Kojim smo krenuli
Od svega samo znam
Povratka nema.

I upravo su stihovi te pjesme mene kao autora ovog teksta asocirali napisati koje slovo nakon izbora Zorana Milanovića za predsjednika RH. Mnoge su gorke čaše s pelinom ispili Hrvati u svojoj dugogodišnjoj povijesti, ali ipak ostajali i opstajali svoji na svome jer Njegoš u svojoj pjesmi kaže: “Tko nije pelin guto taj ne zna što je sladost, tko nije tužan bio taj ne zna što je radost, čaša meda ište čašu žući, sjedinjene najlakše se piju“, no najgorče su čaše ispili u vrijeme II svjetskog rata i neposredno nakon njega kada je na Križnom putu zločinačka ideologija pobila preko 600 000 nevinih Hrvata, svećenika i časnih sestara, koja je prije izbijanja Domovinskog rata u RH samo preodjenula svoje ruho, a koja nakon Domovinskog rata nije istrijebljena jednom za zauvijek premda je to bilo za očekivati i što je kao pitanje par exallance trebalo učiniti, je nastavila svoje zločinačko djelovanje i u tzv. “demokratskim promjenama“ u RH da bi taj sustav upravo zbog njegovog ne uništenja pokrivenog onom poznatom Tuđmanovom „pomirbom“uspio iznjedriti svoje kandidate za Predsjednika RH u nekoliko navrata:dva puta Stjepana Mesića, jedanput Ivu Josipovića, a jedanput 2000 Predsjednika Vlade RH Ivicu Račana, da bi konačno jučer dana 05.siječnja 2020.godine na površinu krvavo-crvene zamućene hrvatske vode izbacila Zorana Milanovića kao nastavka te zločinačke ideologije.

Da bi paradigma hrvatske zbilje u svojoj njenoj kontradiktornosti i nakaradnosti dobila svoj puni smisao, oni koji nisu smjeli postojati na hrvatskoj političkoj sceni nikada više bivaju birani za Predsjednika RH. I upravo na današnji dan 06.siječnja, kada hrvatski domoljubni i katolički puk slavi i časti Svete Euharistije na blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje-slavlje objave Boga čovječanstvu glasnici sotone u RH slave svog kralja Zorana Milanovića. Idealan dan za Hrvate u domoljubnoj i iseljenoj Hrvatskoj da se konačno priupitaju: kuda plovi ovaj brod kojim smo krenuli?

Na to pitanje će svi Hrvati koji se osjećaju kao domoljubi i katolici morati potražiti odgovore, no prije nego li krenemo u potragu za odgovorima na to pitanje, hajdemo prvo potražiti odgovor na ono pitanje: tko je kriv zato što je Zoran Milanović došao na Pantovčak?

Svi smo svjedoci I kruga predsjedničkih izbora kada je kandidat tzv. “desnice“ Miroslav Škoro tijesno izgubio od aktualne predsjednice K.G.K. da bi ona s Milanovićem ušla u II krug predsjedničkih izbora. U I-krugu predsjedničkih izbora Hrvati su poslali jasnu i nedvosmislenu poruku i K.G.K.i Milanoviću kako im je pun kufer i SDP i HDZ jer su obje stranke dovele Hrvatsku na rub njenog opstanka. Neki su jedne napadali zbog ideoloških a druge zbog ekonomskih i demografskih razloga. Neki su izjednačavali i jedne i druge u krivnji,i uopće im nije bilo bitno čija je krivnja veća ili manja jer po njima zlo je zlo a kršćanski nije birati manje zlo od dva zla.

Pisac ovih redaka je u I krugu kao i većina mojih suradnika, prijatelja, poznanika dala svoj glas Miroslavu Škori kao kandidatu nade, svijetlosti koja se ugledala na kraju tunela. Svijetlost koju Hrvati čekaju od pojave dr.Franje Tuđmana. Kada srce čezne za onom Hrvatskom za koju je hrvatski puk stoljećima lio svoju krv. Koju čeka a nikako da dočeka.

U takvim nadanjima hrvatskog naroda Miroslav Škoro jeosvojio blizu 500 000 glasova što je bio veličanstven uspjeh kojemu su kapu morali skinuti i Milanović i K.G.K. što je ona sama priznala rekavši kako je Škoro poslao određenu poruku hrvatskom narodu koju je ona jasno razumjela. No poruku Miroslava Škore nisu razumjeli mnogi dušobrižnici HDZ-a koji mogu razmišljati samo kako im ta stranka naloži, naredi ili kaže. A poruka takvih hadezeovih uhljeba je bila kako Miroslav Škoro zapravo otima glasove K.G.K. i dovodi Milanovića na Pantovčak. No, s tom tezom se nikako ne mogu složiti u I-krugu predsjedničkihizbora jer je davanje glasova K.G.K. u prvom krugu izbora u odnosu na Miroslava Škoru zapravo otimanje glasova Škori a ne njoj jer je on po svemu bio bolji kandidat od nje za Pantovčak htjeli ili ne htjeli oni to priznati. Ali opće je poznata činjenica kako Hadezeovci nikada ne misle svojom glavom već tuđom i da im je vrhuška HDZ-a naredila da na izborima glasuju za mjesec na nebu oni bi za njega glasovali premda mjesec ne može biti kandidat ni na kakvim izborima.

Nakon I-kruga dogodilo se što se dogodilo i znamo tko je ušao u II krug. Nakon opet nekih ne prospavanih noći pisac ovih redaka je obavio niz razgovora sa samim sobom, svojim suradnicima i prijateljima te je odlučio u II krugu predsjedničkih izbora dati svoj glas K.G.K. pod punom svijesti i razboritošću jer nikada nisam dvojio kome dati glas ako je na drugoj strani sljedbenik sotone ma tko on bio. A ovdje je nasuprot K.G.K.stajao osvjedočeni sljedbenik sotone okružen najvećim ološem, gmazovima, i reptilima koji žderu sve pred sobom što je Bog stvorio. Žderu brak kao zajednicu muškarca i žene, žderu nerođenu djecu u utrobi majki, žderu svaku pomisao ili inicijativu koja treba i mora zaštititi život, žderu i ubijaju svaku inicijativu koja se protivi isto spolnim zajednicama i usvajanju djece u takve zajednice, žderu svaku pomisao o legaliziranju ZDS kao staro-hrvatskog pozdrava, žderu svaku inicijativu o zabrani ćirilice u Vukovaru pri tom ubijajući hrvatske branitelje koji to pokušavaju spriječiti, a najviše žderu i ubijaju one koji pokušavaju legalizirati lustraciju kao preduvjet rješavanja svih drugih pitanja od krucijalne važnosti za hrvatski narod i njegovu opstojnost.

Zoran Milanović se naoružao sa šarolikim društvancem među kojima su mnogi ogrezli u kriminalu i ubojstvima na ovaj ili onaj način. A evo nekih od njih: Anka Mrak Taritaš, poznata po nenamjenskom trošenju novca u poplavama u Slavoniji, Krešo Beljak, sitni kriminalac i uživatelj opojnih droga, kradljivac kazetofona i samo proglašeni Titov unuk, Željko Jovanović, poznat po ustrajnoj borbi za kažnjavanje Josipa Šimunića za uzvikivanje pozdrava Za Dom na maksimirskom stadionu, Drago Pilsel – piskaralo lijevih medija koji aktualnu predsjednicu u predizbornoj kampanji naziva: kravom, kozom, ludačom i sl., Radimir Čačić koji je skrivio smrt dvoje Mađara u prometnoj nezgodi, Nenad Stazić koji je u više navrata u hrvatskom saboru uzvikivao kako ih Tito na Križnom putu nije dovoljno pobio itd.itd.

Nasuprot njega je stajala K.G.K. koja je načinila niz grijeha i propusta o kojima smo u više navrata iscrpno pisali a tiču se njenog stava o abortusu, IK, Marakeškom sporazumu, zabrani Svete Euharistije na Bleiburgu prošle godine, priklanjanju Plenkoviću u njegovim programima koji zabranjuju referendumske inicijative o bitnim hrvatskim pitanjima u RH itd.itd. Neka mi Bog oprosti ali ja nju i njega nisam mogao staviti u istu ravan. Nisam niti ću moći ikada ikoga staviti u istu ravan s onima koji se nikada i nigdje nisu odrekli jugo-komunističkih zločina nad hrvatskim narodom. Koji se nisu odrekli zločinačke ideologije koja je koncem II svjetskog naroda imala za cilj pobiti cijeli jedan narod.

Da bi ta činjenica bila još strašnija na Križnom putu je pobijeno preko 600 000 Hrvata a neki su se s križnog puta uspjeli vratiti živi svojim kućama, u kakvom stanju je drugo pitanje. No kada malo promislim pa Za Boga miloga prema Bleiburgu je pošlo preko milijun Hrvata koji su se bojali partizanske odmazde, da bi milijun nekih drugih Hrvata jučer na dan Izbora dali svoj glas Milanoviću (1 034 389). Neki Hrvati su prije Bleiburga i s njega uspjeli umaći u treće zemlje a neki su uspjeli preživjeti. I što je to? Zar to nije bio plan ubojstva cijelog jednog naroda a nastavak tog plana dogodio se u Vukovaru 18.studenog 1991.godine, da bi ga danas na Sveta tri kralja 05.siječnja 2020.godine dočekali izborom Zorana Milanovića.

Mnogi će reći: E sad si ga baš pretjerao Vlado Marušiću! A ja vam kažem kako nisam jer Zoran Milanović je nastavak zla ubojstva hrvatskog naroda drugim perfidnijim metodama. Metodama koje zagovara a zagovara: Državu različitih a jednakih građana. Normalnu državu u kojoj svatko svakoga može j…i nema veze tko je kojeg spola. Spol koji takve nakaze žele same odrediti premda smo svi rođeni kao muško ili žensko. Normalna država koja omogućava ljudima reći kako se ne osjećaju ni kao muško a ni žensko već neki imaginarni X spol. U „normalnoj“ državi u kojoj svatko može birati kako će živjeti ili ubijati.Kako će uživati sve blagodati koje mu se nude na tržištu a puno se toga nudi. Državu u kojoj semože živjeti po mjerilima sotone a ne mjerilima Boga. Zapravo državu u kojoj Bog ne postoji premda će izabrani Predsjednik Milanović na sami dan inauguracije izjavit: “Tako mi Bog pomogao“ a on ge negira. Državu u kojoj je počeo bal vampira u izbornoj noći kada je on pobijedio K.G.K.

Bal vampira koji će oni plesati narednih pet godina ukoliko se ne umiješa netko odozgo jer dolje nema na vidiku nekoga tko taj bal može zaustaviti. Miroslav Škoro je bio tračak nade u I-krugu predsjedničkih izbora ali je prije održavanja II kruga tu nadu u hrvatskom narodu ubio.Ubio ju je jer je na pitanje kako će glasovati u II krugu rekao kako će: na listiću nadopisati boj 3 i nadodati: HRVATSKI NAROD, da bi nakon toga rekao kako poziva Hrvate da glasuju po svojoj savjesti. I upravo su se mnogi njegovi sljedbenici u II krugu zakačili za to govoreći kako je on tom izjavom pozvao njegove glasače da glasuju po savjesti a ne kako bi svoje listiće proglasili nevažećim. Međutim, to nije istina koja je ugledala svijetlo dana nakon završetka izbora u II krugu.

Naime, nakon izbora u II krugu pronađeno je 88 606 nevažećih glasačkih listića što je ukupno 4,36% svih listića što je ogroman broj u odnosu na izbore za predsjednika RH iz 2015 godine kada ih je bilo 60.728 ili 2,69%, što zorno pokazuje kako je dobar dio Škorinih glasača poslušao njega i svoj listić proglasio nevažećim čime je omogućio dobrim dijelom dolazak Milanovića na Pantovčak. Jer Miroslav Škoro je morao i trebao znati kako je on glazbenik kojeg slijede na stotine tisuća Hrvata i Hrvatica koji ga prate u glazbenom izričaju, pa čak i u odijevanju.

Pa zar nije evidentno kada se neke srpske turbo-folk pjevačice koja pjevaju cajke ili Severina sa svojim tzv. “hitovima“, odijevaju sukladno tim svojim „pevaljkama“ kako će se mnoge naše curice Hrvatice početi odijevati i ponašati poput istih, te početi na sebe stavljati krpice i štiklice po uzoru na svoje idole? I stoga su mnogi poslušali Škoru i svoje listiće proglasili nevažećima čim su dobrim dijelom omogućili dolazak Milanovića na Pantovčak. S tim će svi takvi na čelu s Miroslavom Škorom morati nastaviti živjeti u nastavku života i nikada se od toga neće moći oprati htjeli ili ne htjeli oni to priznati. Nikada više Miroslav Škoro ni na kakvim izborima neće moći računati na osvojenih 500 000 glasova potpore svom programu jer je on te glasove svojom izjavom prije II kruga predsjedničkih izbora bacio u vjetar kao mjehure od sapunice.

Mislim također kako je Miroslav Škoro danom izbora Zorana Milanovića za Predsjednika RH postao politički mrtvac. Kako će se njegova izjava o proglašenju listića nevažećim odraziti na njegovu glazbenu i životnu karijeru je pitanje o kojemu će sud dati bliska budućnost. Znači u dogledno vrijeme na hrvatskom političkom nebu nema novog Viktora Orbana. A taj eventualni novi Viktor Orban koji može ujediniti domoljubnu i iseljenu Hrvatsku prije svega mora: “Zakonski zabraniti zvijezdu petokraku!“. Ukoliko takvog pronađe hrvatski narod prvi ću mu poletjeti u zagrljaj. Dotle ću raditi svoj posao šutke. Posao za prava branitelja koji neće prestati ratovati dok su živi kako to lijepo reče jedan uvaženi neuro-psihijatar.