fbpx

Sudac Vladimir Špoljarić – markiran da se klevetom (s)makne!

Autor: Josip Šimić-Đinđić / Dnevno.ba

SARAJEVO - Na ovo pak razmatranje potaknule su me riječi Svetoga Oca pape Franje prilikom jednoga u nizu njegovih nagovora održanih u Vatikanu, upućenih kršćanskome puku i svijetu, a naučavajući o kleveti. Prilikom jednoga svoga nagovora u Vatikanu, papa Franjo progovorio je o kleveti ustvrdivši: „Kleveta uništava u ljudima Božje djelo“!

Papa je tada pozvao sve da mole za brojne mučenike koji su i danas lažno optuženi, progonjeni, i ubijeni iz mržnje prema vjeri ili drugim stvarima: „Stjepan, prvomučenik, žrtva je klevete. A kleveta je gora od grijeha; kleveta je izravni izraz Sotone“ – naučava Sveti Otac papa Franjo!

Opet ćemo naglasiti: „Kleveta uništava u ljudima Božje djelo“ – istaknuo je papa Franjo na Misi koju je u ponedjeljak, 15. travnja 2013., služio u kapeli Doma Sveta Marta, a na kojoj je, među ostalima, bilo osoblje Vatikanskih telefonskih službi, i Vatikanskoga ureda za Internet. Sveti Stjepan, prvomučenik, žrtva je klevete. A kleveta je gora od grijeha; kleveta je izravni izraz Sotone. Papa Franjo ne bira riječi dok govori o jednom od ljudskih ponašanja koje najviše zaslužuje prezir. Odlomak iz Svetoga Pisma – Djela Apostolskih prikazuje Stjepana, jednoga od đakonâ koje su imenovala Dvanaestorica, kojega odvlače pred Vijeće zbog njegova svjedočenja Evanđelja, popraćena izvanrednim znakovima. I pred Vijećem se – kako stoji u Djelima Apostolskim – pojave „lažni svjedoci“ koji su optuživali Stjepana i tako ga kamenovanjem smakli.

Tu je papa Franjo vrlo jasan, te primjećuje – „Zbog toga što im nije odgovarala čista borba, borba među dobrim ljudima, Stjepanovi su neprijatelji pošli putom prljave borbe, odnosno klevete. Svi smo mi grješnici. Svi mi imamo grijeha – istaknuo je papa Franjo. Ali, kleveta je nešto drugo. Ona jest grijeh, sigurno, ali je nešto drugo. Kleveta želi uništiti Božje djelo; kleveta se rađa iz vrlo zle stvari; rađa se iz mržnje. A tko prouzrokuje mržnju, taj je Sotona. Kleveta uništava Božje djelo u ljudima, u dušama. Kleveta rabi laž kako bi išla naprijed. I nemojmo sumnjati u to“ – potaknuo je Sveti Otac te ponovno istaknuo – „Gdje je kleveta, tamo je Sotona, upravo on“.

Ovo uvodno razmatranje sa ciljem sam naveo, kako bi mi poslužilo da proanaliziram javni članak objavljen na internet portalu Žurnal magazin pod nazivom: „AKO ME PRIJAVIŠ, UNIŠTIĆU TE: Predsjednik Kantonalnog suda Sarajevo prijavljen zbog seksualnog uznemiravanja!“ Objavljeno: 09. 10. 2019. godine, a u kojem tekstu se tvrdi, da se „Vladimir Špoljarić, predsjednik Kantonalnog suda Sarajevo, treba da očituje zbog ozbiljnih optužbi da je seksualno uznemiravao Enisu Pazalju, koja radi kao sekretar ovog suda“!

Prema pisanju Žurnal magazina, Vladimir Špoljarić, predsjednik Kantonalnog suda u Sarajevu, od strane Enise Pazalje za navodno seksualno uznemiravanje je prijavljen 12. 02. 2019. godine i to Uredu disciplinskog tužitelja pri VSTV-u BiH, dok je sa druge strane Vladimir Špoljarić za predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu od strane VSTV-a BiH izabran tek u svibnju 2019. godine, a navodno seksulano uznemiravanje događalo se samo tri mjeseca prije njegova imenovanja na poziciju Kantonlanog suda u Sarajevu.

Prema pisanju Žurnal magazina, na službeni broj telefona Pazalja je od Špoljarića dobijala SMS poruke sadržaja poput „Poželio sam te“; „Hvala što postojiš“…

“Na sve pozive imenovanog u kancelariju i telefonske pozive odgovarala sam hladnim službenim tonom, pokazujući da sam povrijeđena i uvrijeđena kao žena i majka, da odbijam takav odnos,“ navodi Pazalja u svojoj prijavi!

Žurnal je pisanim upitom tražio od Vladimira Špoljarića da se izjasni o cijelom slučaju.

„Obzirom da Predsjednik suda nije upoznat odnosno da nema saznanja o predmetnoj prijavi, to nije u mogućnosti davati komentare“, odgovor je dostavljen iz Kantonalnog suda Sarajevo redakciji Žurnal magazina.

Vladimir Špoljarić najprije je imenovan za V.D. Predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, nakon što je njegov prethodnik predsjednik Županijskog suda u Sarajevu Jasmin Jahjaefendić u listopadu 2018. godine, imenovan za suca Vrhovnog suda F BiH, a tu dužnost preuzeo je 1. studenog 2018. godine, dok je Špoljarić, kako je to već prethodno navedeno, potvrđen od strane VSTV-a BiH za Predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu u svibnju 2019. godine.

Na web stranici Kantonalnog suda u Sarajevu može se pročitati, da je: Vladimir Špoljarić rođen 1957. godine u Sarajevu, po nacionalnosti Hrvat. Diplomirao na Pravnom fakultetu 1982. godine u Sarajevu. Pravosudni ispit položio 1986. godine u Sarajevu. Radni staž: Sudija Općinskog suda od 1990.-1992. godine. Od 1992.-1996. godine sudija Okružnog vojnog suda. Sudija Kantonalnog suda od 1996. do maja 2019. godine.

Od svibnja 2019. godine je Predsjednik Kantonalnog suda u Sarajevu. Dakle, sudijsku dužnost vrši skoro 30-ak godina, i za tih 30-ak godina nije zabilježena niti jedna mana ili mrlja ili bilo kakva druga kompromitirajuća stvar u njegovom radu, ali jest tek onda kada je, kao Hrvat od strane VSTV-a BiH imenovan na čelo Kantonalnog suda u Sarajevu i time nedvojbeno postao meta raznih obavještajnih i paraobavještajnih napada. Čudno zar ne?!

Zar je moguće povjerovati u ovakvu jednu ozbiljnu optužbu, da se„Vladimir Špoljarić, predsjednik Kantonalnog suda Sarajevo, treba da očituje zbog ozbiljnih optužbi da je seksualno uznemiravao Enisu Pazalju, koja radi kao sekretar ovog suda“, – čovjek, koji je svoju pravosudnu karijeru gradio i izgradio, u 30-ak godina njegova rada nije zabilježena niti jedna nepravilnost ili stvar, koja bi ga mogla kompromitirati?! Meni u takvu optužbu nije lako povjerovati, osobito iz činjenice, jer tko imalo poznaje suca Vladimira Špoljarića odmahnut će rukom na ovakve optužbe i reći: „Ma gluposti. Mediji svašta pišu“!

Međutim, važno je ovdje razgraničiti, stvari na svoje mjesto postaviti i posložiti, te slijedeću tezu izvući: Da li je ovdje samo meta napada Vladimir Špoljarić, jer je kao Hrvat imenovan na čelo Sarajevskog Kantonalnog suda, pa se medijskim natpisima pokušava kompromitirati ili eventualno ukloniti, ili pak vlada teorija o „dvije muhe jednim udarcem“ – preko Špoljarića udri po VSTV-u BiH -, kako bi se kod Međunarodne zajednice i u javnosti stekao dojam, „pa kakve to sve kretene i manijake imenuje VSTV- BiH, nakon slučaja suca Huseina Delalića“, i time kompromitiralo i Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH, jer su – prema tvrdnjama Žurnal magazina – bili upoznati sa prijavom Enise Pazalje u drugom mjesecu 2019., a unatoč tomu Špoljarića ipak u petom mjesecu 2019., potvrdili za Predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu?! Postoji još jedna teza, a ona glasi: je li sudac Špoljarić meta napada, što nije htio prljavo da igra?!

Motivi i prave namjerečlanka, koji je objavljen na internet portalu Žurnal magazin pod nazivom: „AKO ME PRIJAVIŠ, UNIŠTIĆU TE: Predsjednik Kantonalnog suda Sarajevo prijavljen zbog seksualnog uznemiravanja!“ Objavljeno: 09. 10. 2019. godine, a u kojem tekstu se tvrdi, da se „Vladimir Špoljarić, predsjednik Kantonalnog suda Sarajevo, treba da se očituje zbog ozbiljnih optužbi da je seksualno uznemiravao Enisu Pazalju, koja radi kao sekretar ovog suda“, dakle ovi motivi i namjere tek moraju biti potanko ispitani, a prava istina svjetlo dana što prije ugledati.

Ono što je nesporno kod suca Vladimira Špoljarića jest, da je „dobar ‘ko janje, a bezazlen kao golub“ – biblijski rečeno! Svatko ‘ko poznaje suca Špoljarića znat će, da su optužbe iznesene na njegov račun neosnovane, ali uvjerljivo klevetničke, jer nešto što je prijavljeno, ne znači i da je istinito – istina tek treba da se utvrdi. Ali logično pitanje nameće se u svemu ovome: Zbog čega se nakon izvjesnog vremena navedeni članak u javnosti objelodanjuje, teško kompromitirajući za suca Špoljarića, ali tek nakon što je Špoljarić, kao Hrvat imenovan za Predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, i zbog čega se čekalo 8 mjeseci na objavu i reakciju?!

Čitajući sinoć članak na Žurnal magazinu u kojem se Predsjednik Kantonalnog suda u Sarajevu Vladimir Špoljarić optužuje, da je navodno seksulano uznemiravao Enisu Pazalju, sekretarku toga Suda, odlučio sam, da navedeni članak prokomentiram sa osobama iz pravosudnog establišmenta, želeći čuti njihovo mišljenje i reakciju, te sam link navedenog članka poslao jednoj tužiteljici, sa opaskom-porukom: „Evo kako odrade. Ja ne vjerujem, da je Vlado takav“! Ubrzo nakon toga, od tužiteljice dobio sam odgovor: „To su laži. Nema boljeg i poštenijeg čovjeka. Neko mu pakuje. Nije on takav“ – misleći na suca Špoljarića.

Provodeći dalje „pravosudnu anketu“ sa ljudima iz pravosuđa o sucu Vladimiru Špoljariću, koji je očito iz nekih razloga postao žrtva klevete, link navedenog članka sa Žurnal magazina u kojem se optužuje sudac Vladimir Špoljarić za seksualno uznemiravanje, poslao sam jednom državnom tužitelju u Tužiteljstvu BiH, uz članak sa istom porukom: „Ne vjerujem, da je Vlado to uradio…“! Odgovor od državnog tužitelja sam ubrzo sinoć dobio: „Strašno drug. I ja ga znam. Ne bi nikada ovo uradio“!

Sjećam se, kada je Vladimir Špoljarić trebao biti izabran za Predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, molio je Ružicu Jukić, dopredsjednicu VSTV-a BiH, da ne glasa za njega, jer ne želi biti Predsjednik Suda, valjda zato, jer je kao čovjek sa dugogodišnjim, bogatim pravosudnim iskustvom, znao kako se na takvim pozicijama pakuje istima?! Možemo samo pretpostavljati!

Prema pisanju Žurnal magazina, na službeni broj telefona Pazalja je od Špoljarića dobijala SMS poruke sadržaja poput „Poželio sam te“; „Hvala što postojiš“…!

“Na sve pozive imenovanog u kancelariju i telefonske pozive odgovarala sam hladnim službenim tonom, pokazujući da sam povrijeđena i uvrijeđena kao žena i majka, da odbijam takav odnos,“ navodi Pazalja u svojoj prijavi, te nadodaje: „Sjedila sam za svojim računarom okrenuta leđima, kada sam se okrenula prišao je i pokušao da me poljubi i zagrli. Nakon što sam ga odgurnula prijetećim tonom je izjavio „vidjećeš svog Boga, letićeš odavde sa ovog radnog mjesta…“, tvrdi Enisa Pazalja iznoseći optužbe na račun suca Špoljarića.

Tvrdi Enisa Pazalja: “Na sve pozive imenovanog u kancelariju i telefonske pozive odgovarala sam hladnim službenim tonom, pokazujući da sam povrijeđena i uvrijeđena kao žena i majka, da odbijam takav odnos“, ali je začudno, da ista ta „povrijeđena i uvrijeđena žena i majka“ imenom Enisa Pazalja nije bila uvrijeđena ni kao majka i žena povrijeđena, nakon njezine navodne dugogodišnje tajne ljubavne izvanbračne veze sa bivšim predsjednikom Kantonalnog suda u Sarajevu Jasminom Jahjaefendićem, o čemu naveliko priča i bruji sav pravosudni establišment na Kantonalnom sudu u Sarajevu i Kantonalnom tužiteljstvu Kantona Sarajevo.

Kada malo otkrijemo i prokažemo tko je u stvari Enisa Pazalja vidjet ćemo, da je njezin moralni kredibilitet vrlo upitan: osoba lakovjerna, egocentrična i nepovjerljiva, pa su njezine optužbe vrlo sumnjive i neodržive.

Nema sumnje, da je Predsjednik Kantonalnog suda u Sarajevu Vladimir Špoljarić teško oklevetan, a klevetu čini onaj tko tvrdnjama suprotnim istini, škodi dobru glasu drugih i daje prigodu za krive sudove o njima. Kleveta je kao da pucaš u čovjeka.

Da se u odnosu na suca Vladimira Špoljarića krivo postupilo pokazuje i sam stav Katoličke Crkve po pitanju priopćavanja pojedinih stvari u medijima: „Da se izbjegne neosnovan sud, svatko će paziti da misli, riječi i djela svoga bližnjega tumači, koliko je moguće, u povoljnom smislu: „Svaki dobri kršćanin mora biti spremniji nejasnu tvrdnju bližnjega spasiti negoli osuditi; ako ne može spasiti, neka pita kako je on razumije; pa ako je razumije loše, neka ga ispravi s ljubavlju; a ako to nije dosta, neka traži sve prikladne načine da se on, dobro je razumijevajući, spasi.“ –SV. IGNACIJE LOYOLSKI, Exercitia spiritualia [Duhovne vježbe], 22: MHSI 100, 164.

„Ogovor i kleveta nište dobar glas i čast bližnjega. A čast je društveno svjedočanstvo što se daje ljudskom dostojanstvu, i svatko ima naravno pravo na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga, ogovor i kleveta vrijeđaju kreposti pravednosti i ljubavi“ – Katekizam Katoličke Crkve, br. 2479, zbog toga papa Franjo tako oštro prokazuje klevetu kao đavolsko djelo.

Ako uzmemo slučaj suca Vladimira Špoljarića i optužbe na njegov račun istinitim (u čiju istinitost sa pravom sumnjam), onda opet moramo znati, da „pravo na priopćivanje istine nije bezuvjetno. Svatko mora suobličiti svoj život evanđeoskoj zapovijedi bratske ljubavi; a ona u konkretnim prilikama, zahtijeva da se procijeni je li ili nije prikladno otkriti istinu onomu tko za nju pita. Ljubav i poštivanje istine moraju nalagati odgovor na svako traženje obavijesti ili priopćenja. Dobro i sigurnost drugoga, poštivanje privatnog života, zajedničko dobro dostatni su razlozi da se prešuti što ne smije biti poznato, ili da se upotrijebi diskretan govor. Dužnost da se izbjegne sablazan često nalaže strogu diskreciju. Nitko nije dužan otkriti istinu onomu tko nema prava da je upozna“ KKC, br.: 2488, 2489.

Jer se sada nameće drugo pitanje: Koliko će se navedeni članak oglašen na Žurnal magazinu u kojem se kompromituje sudac Vladimir Špoljarić u dubroj mjeri odraziti na uposlenike Kantonalnog suda u Sarajevu, kolege – suce, obitelji prozvanih, koliko će navedeni članak razoriti društvenih odnosa i unijeti još dublji jaz i mržnju među istima. Ova pitanja svakom novinaru pred očima i u svijesti moraju biti, da procjeni, je li ili nije prikladno nešto u tvrdnjama iznijeti, ili pak prešutjeti, što ne smije biti poznato, da se izbjegne sablazan, osobito kada se tiče stvari povjerljive prirode, koje zahtjevaju vrlo diskrecion govor.

Krist će reći: „U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!”Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.” – LK 17, 1-6.

U modernom društvu, sredstva društvenog priopćivanja imaju istaknutu ulogu u obavještavanju, kulturnom promicanju i formaciji. Ta uloga raste razmjerno s tehničkim napretkom, bogatstvom i raznolikošću prenesenih vijesti te utjecajem na javno mnijenje.

„Obavještavanje preko masmedija u službi je zajedničkog dobra“ – Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dekr. Inter mirifica, 11: AAS 56 (1964) 148-149.Društvo ima pravo na obavještenost utemeljenu na istini, slobodi, pravdi i solidarnosti.

„Dobro vršenje toga prava zahtijeva da priopćivanje, glede predmeta, bude uvijek istinito i – u poštivanju zahtjevâ pravednosti i ljubavi – potpuno; glede načina, da bude pošteno i prikladno, to jest da u pribavljanju i širenju vijestî savjesno poštuje moralne zakone, čovjekova prava i dostojanstvo.“ -DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dekr. Inter mirifica, 5: AAS 56 (1964) 147.Nužno je da svi članovi društva vrše i na tom području svoje dužnosti pravednosti i ljubavi. Neka se stoga i sredstvima društvenog priopćivanja trude oko oblikovanja i širenja ispravna javnog mnijenja. Solidarnost se očituje kao posljedica istinita i točna priopćivanja i slobodna protoka misli, koje pogoduju poz navanju i poštivanju drugoga.

„U novinstvu su odgovorni po samom svojem zvanju, obvezani, u širenju vijesti, služiti istini i ne vrijeđati ljubav. Oni će nastojati brigom jednakom poštivati narav činjenicâ i granice kritičkog suda prema osobama. Moraju izbjegavati da ne padnu u ozloglašivanja“ – KKC, br.: 2497.

Nažalost u članku na internet portalu Žurnal magazina, pod nazivom: „AKO ME PRIJAVIŠ, UNIŠTIĆU TE: Predsjednik Kantonalnog suda Sarajevo prijavljen zbog seksualnog uznemiravanja!“ Objavljeno: 09. 10. 2019. godine, a u kojem tekstu se tvrdi, da se „Vladimir Špoljarić, predsjednik Kantonalnog suda Sarajevo, treba da očituje zbog ozbiljnih optužbi da je seksualno uznemiravao Enisu Pazalju, koja radi kao sekretar ovog suda“, ozloglasili su čovjeka, kao seksualnog manijaka i da ne kažem prestupnika, u čemu se mediji u svome izvještavanju – prema stavu Katoličke Crkve – na ispitu pali!

Autor: Josip Šimić-Đinđić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI