Zbog najavljene bleiburške mise u Sarajevu: BiH je prekršila temeljni Ugovor – Konkordat između Svete Stolice i BiH!

Autor: Josip Šimić-Đinđić

Najava slavljena svete mise za žrtve Blajburga u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, u Sarajevu, u katedrali „Presvetog Srca Isusova“, koja je planirana za 16. svibnja 2020. godine, koju će prema usaglašenom dogovoru, predslaviti Vinko kardinal Puljić, nadbiskup i metropolita Vrhbosanski, izazvala je brojne reakcije i osudu kod dijela vodećih bošnjačkih bh. političara, prvenstveno nametnutog Hrvatima člana Predsjeništva BiH Željka Komšića, te Šefika Džaferovića, člana Predstništva BiH.

U tome smjeru i cilju najavljeni su i protesti ispred katedrale „Srca Isusova“ u Sarajevu, koje organiziraju pojedini politički subjekti i stranke sa bošnjačkim predznakom.

Brojni bošnjački lideri od Željka Komšića do Šefika Džaferovića putem medija pozivali su kardinala Puljića, da odustane od predslave navedene svete mise u Sarajevu, stvarajući i kreirajući putem medija, prvenstveno pritisak na Katoličku Crkvu u Bosni i Hercegovini u odnosu na njezino djelovanje, dajući sebi za pravo, da putem medija mogu dirigirati katoličkim vjerskim vođama u BiH, kada i za koga se sveta misa održati može. No, nije sve na ovome stalo. Zbog izjava pojedinih političkih subjekata, stranaka i njihovih lidera sa bošnjačkim predznakom stvorio se i kreirao pravi linč na kardinala Vinka Puljića, Katoličku Crkvu u BiH, te vjerujući narod te Crkve, katolike i Hrvate, koji su prikazani ni manje ni više, kao fašisti i ustašofili.

Ne daj Bože, da dođe do incidenta u Sarajevu na dan 16.05.2020.godine u Sarajevu, na odgovornost bi trebalo pozvati najprije određene lideri, koji su svojim izjavama putem medija, tobožnjim pričama o fašizmu i antifašizmu, skupljajući na taj način jeftine političke poene, dobro kotirali kod političkog Sarajeva. Poziva se na ubojstvo pojedinih lidera političkih stranaka u BiH, koji su podržali kardinala Puljića, prvenstveno Ilije Cvitanovića.

Ružica Jukić, potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH (VSTS BiH), podržala je održavanje mise za žrtve Blajburga u Sarajevu, najavljenu za 16. maj 2020.g., Ona je na Fejsbuku napisala objavu u kojoj indirektno traži održavanje mise, kritikujući sve koji se tome protive, a povod je bio, kako kaže, nečuveni zahtjev i pritisak civilne vlasti da kardinal ne propovijeda katoličku vjeru. „Ovo je prosto nevjerojatno, da se civilna vlast na ovakav način, miješa u rad jedne vjerske zajednice i da traže od Kardinala da ne propovijeda katoličku vjeru. Pogotovo, kada se ima u vidu da se radi o članovima Predsjedništva, koji nisu katolici, niti su izabrani od strane Hrvata“ – napisala je Jukićeva.

Shodno riječima i mišljenju Ružice Jukić, dopredsjednice VSTV-a BiH, sa kojima se u potpunosti slažem, na najgruplji način, civilne vlasti Bosne i Hercegovine grubo su prekršile i krše temeljni potpisani ugovor između Svete Stolice – Vatikana i Bosne i Hercegovine u odnosu na djelovanje Katoličke Crkve u BiH, a koji ugovor se zove Konkordat. Bosna i Hercegovina jasno je prekršila članak 4, 7 i 13 pomenutog Ugovora.

S obzirom na činjenicu, da su po Konkordatu, BiH i Katolička Crkva u BiH neovisne, a nastojeći odrediti pravni okvir odnosa između Katoličke crkve i Bosne i Hercegovine; – pozivajući se Bosna i Hercegovina na ustavna načela svojega stvaranja, a Sveta Stolica na dokumente Drugoga vatikanskog sabora i na odredbe kanonskoga prava; – imajući u vidu višestoljetnu prisutnost Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini i njezinu sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području; – poštujući međunarodno priznata načela o odvojenosti vjere i države i o slobodi vjere, BiH se obavezala na poštivanje vjerske slobode Katoličkoj Crkvi u BiH, te jamčenje katolicima i njihovim društvima i ustanovama potpunu slobodu djelovanja i javnoga nastupa, bilo usmeno bilo pismeno, a posebno u onome štp se odnosi na bogoštovlje – svete mise i obrede.

U članak 4. Konkordata stoji: „Poštujući pravo na vjersku slobodu, Bosna i Hercegovina priznaje Katoličkoj crkvi, i njezinim zajednicama bilo kojega obreda, slobodu vršenja njezina apostolskoga poslanja, posebno u onome što se odnosi na bogoštovlje, upravu, učiteljstvo i djelatnost društava o kojima se govori u članku 13.“!

Članak 13.: „Bosna i Hercegovina priznaje pravo vjernika katolika da osnivaju udruge, u skladu s kanonskim propisima, prema vlastitim ciljevima Crkve. Što se tiče građanskih učinaka njihova djelovanja, ta se društva ravnaju prema zakonskim odredbama Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina jamči katolicima i njihovim društvima i ustanovama potpunu slobodu djelovanja i javnoga nastupa, bilo usmeno bilo pismeno“.

Na godišnjicu izbora pape Benedikta XVI., 19. travnja 2006., koji se slavi i kao državni blagdan Vatikana, u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u nazočnosti brojnih uglednih osoba iz crkvenoga i političkoga života, nakon višegodišnjih priprava, rasprava i osporavanja, svečano je potpisan Temeljni ugovor između Svete Stolice i BiH. U ime BiH Ugovor je potpisao gosp. Ivo Miro Jović, hrvatski član predsjedništva, a u ime Svete Stolice mons. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij u BiH.

U uvodnom dijelu Ugovora, koji se sastoji od uvoda i 19 članaka, precizira se da su Sveta Stolica i BiH potpisale ovaj dokument nastojeći odrediti pravni okvir odnosa između Katoličke crkve i BiH. Država ga je potpisala temeljeći se na ustavnim načelima svojega stvaranja, a Sveta Stolica na dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i na odredbama kanonskoga prava. Ugovorne strane su imale u vidu višestoljetnu ukorijenjenost Katoličke crkve u BiH i njezinu sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području, a sve to pozivajući se na međunarodno priznata načela o odvojenosti vjere i države te o slobodi vjere i ljudskim pravima. Stoga su se BiH i Sveta Stolica dogovorile i potvrđuju da su država i Katolička crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, te se obvezuju da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo i da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općega dobra (čl. 1).

BiH priznaje javnu pravnu osobnost Katoličke crkve i svih crkvenih ustanova koje imaju takvu pravnu osobnost prema odredbama kanonskoga prava. S druge strane, mjerodavna crkvena vlast može osnivati, mijenjati, dokidati ili priznavati crkvene pravne osobe, prema odredbama kanonskog prava. Ona o tome samo obavještava nadležno tijelo građanske uprave radi njihova upisa, u skladu s odgovarajućim propisima (čl. 2). Samo podsjećanja radi, civilne odredbe koje reguliraju ovu materiju na lokalnoj razini, i to na isti način na koji se to ovdje određuje, na snazi su, ustvari, još od 2004. godine a radi se o „Zakonu o slobodi vjere…“ i o „Pravilniku za registraciju…“, odnosno od 2006. godine kad je obvavljeno “Uputstvo o provedbi zakona o slobodi vjere…”

Slobodno vršenje apostolskoga poslanja, a pozivajući se na pravo vjerske slobode, Katoličkoj crkvi i njezinim zajednicama, bilo kojega obreda, priznaje slobodu vršenja njezina apostolskoga poslanja, posebice u onome što se odnosi na bogoštovlje, upravu, učiteljstvo i djelatnost društava (čl. 4). A što se tiče djelovanja katoličkih udruga, vjernicima katolicima se osigurava pravo da osnivaju udruge u skladu s kanonskim propisima, prema vlastitim ciljevima Crkve.

Nije izostavljeno ni pitanje građanskih učinaka njihova djelovanja, te je dogovoreno da se ta društva glede građanskih učinaka ravnaju prema odredbama zakonodavstva BiH. Uz to, katolicima i njihovim društvima i ustanovama zagarantirana je potpuna sloboda djelovanja i javnoga nastupa bilo usmeno bilo pismeno (čl. 4 i 13).

Sedmi članak kaže da BiH jamči Katoličkoj crkvi slobodu obavljanja bogoštovlja, nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela, te popratnih crkvenih prostora koji, samo zbog posebno važnih razloga, te s izričitim pristankom crkvene vlasti, mogu biti namijenjeni u druge svrhe. U spomenutim prostorima nadležna tijela BiH ne mogu poduzeti sigurnosne mjere bez prethodnoga ovlaštenja mjerodavnih crkvenih vlasti, osim ako je to žurno zbog zaštite života i zdravlja ili zbog spašavanja dobara posebne povijesne i umjetničke vrijednosti. U slučaju održavanja javnoga bogoštovlja izvan spomenutih prostora određenih za redovito bogoštovlje, kao u slučaju procesija, hodočašća i slično, mjerodavne će crkvene vlasti prije održavanja bogoštovlja obavijestiti o tome nadležna tijela BiH kojima je dužnost osiguravati javni red i jamčiti sigurnost.

Prije svega, budući da je Sveta Stolica subjekt međunarodnoga prava, odmah valja kazati da se ovdje radi o dokumentu koji ima snagu međunarodnoga ugovora koji bi, trebao biti pretočen u lokalno zakonodavstvo koje se bavi materijom koju regulira Ugovor.

BiH je zemlja čije ukupno stanovništvo, prema podacima Agencije za statistiku, broji oko 3.000.000 stanovnika. Među njima katolici predstavljaju samo oko 12% i broje oko 460.000. Ostatak stanovništva je uglavnom pravoslavne i islamske vjere. U tako složenim vjerskim, etničkim i društvenim okolnostima Temeljni ugovor sa Svetom Stolicom, koji je važan za život Crkve u svakoj državi s kojom biva sklopljen, dobiva još veću važnost. Naime, radi se o dokumentu međunarodnoga prava koji će, nakon razmjene ratifikacijskih instrumenata, postati dodatna garancija zaštite prava ovoga dijela Katoličke crkve, a prije svega njezina apostolskoga poslanja na području BiH. K tome, nije bez važnosti ni to da on može poslužiti kao primjer koji će se slijediti, a to se već ponegdje spominje, kako bi se u narednom razdoblju uredilo odnose državnih vlasti i drugih vjerskih zajednica, odnosno poslužio kao prethodnica te otvorio vrata i njihovim poglavarstvima za pravno rješavanje otvorenih pitanja s državnim vlastima. Tako su im zajedničke teme npr. školstvo svih razina, humanitarne organizacije, denacionalizacija i restitucija a kod pravoslavaca još i autonomističke ideje koje bi, prema modelu Crne Gore, mogle dodatno problematizirati patrijaršijsku jurisdikciju. Dapače, Katoličkoj crkvi će biti vrlo drago ako tako bude jer joj je vrlo stalo do toga da svi imaju jednaka prava.

Pritiskom na Katoličku Crkvu u BiH, zbog najavljenog održavanja svete mise za žrtve Blajburga u Sarajevu, a imajući u vidu sve prethodno napisano, koje određene političke stranke sa bošnjačkim predznakom traže neodržavanje takve mise, Bosna i Hercegovina krši članove 4 i 13 pomenutog Ugovora, prema kojemu je katolicima i njihovim društvima i ustanovama zagarantirana potpuna sloboda djelovanja i javnoga nastupa bilo usmeno bilo pismeno, ali i članak 7 Ugovora,  koji kaže da BiH jamči Katoličkoj crkvi slobodu obavljanja bogoštovlja, nepovredivost mjesta za bogoštovlje itd.

Autor: Josip Šimić-Đinđić

ZADNJE VIJESTI