Goran Bare traži majku spasa ali je ne pronalazi – stoga mu pomozimo!

ZAGREB - Premda dugovječni voditelj TV emisija Nedjeljom u dva Aca Stanković, po skromnom sudu pisca ovih redaka u studijo HRT-a u Zagrebu uvijek poziva goste koji u svom životopisu imaju prefiks “lijevi“, odnosno ortodoksni, zatucani, crveni, zvijezdom petokrakom opijeni duhovni, mentalni, ideološki, politički pa čak i biološki slijednici propalog komunističkog sustava, zadnja emisija Nedjeljom u dva je dosegla svoj vrhunac, premda je dostizanje vrhunca potajna želja mnogih žena i muškaraca, pa i tog voditelja koji svojim emisijama želi dosegnuti vrhunac iritacije i provokacije domoljubnog i katoličkog puka RH u zemlji i inozemstvu. Svi smo također svjedoci kako su u toj TV emisiji kao gosti bili i neki“desno“ orijentirani političari, glumci, glazbenici, pisci, TV voditelj, novinari, treneri, sportaši itd., ali je uvijek omjer „lijevo“ orijentiranih gostiju koji su našli mjesto u toj emisiji otprilike u procentu 70:30 u korist tzv. “ lijevih“ što zorno pokazuje kako Stanković zlouporabljuje programsku shemu HRT-a čiji je otrovni produkt. Produkt TV koja odavno nosi naziv Pjong-Jang TV.

Kako ne bi nabrajali sve goste te emisije čija najava ide danima unaprijed, jer TV ostaje i opstaje po broju gledatelja te TV, a Nedjeljom u dva je jako gledana TV emisija htjeli ili ne htjeli to priznati. Zašto je to tako odgovor neka daju gledatelji te emisije. Pisac ovih redaka je također dužan reći kako emisiju Nedjeljom u dva ne gleda odavno (barem nekoliko godina) jer mu se zgadila koncepcija emisije, gostiju, te stalno provociranje gostiju od strane voditelja Stankovića koji je dosta puta zaslužio dobiti “degenek“, ali ga, koliko ja znam, još nije dobio, premda imam osjećaj kako ga je dosta puta i sam tražio. Iz nedjelje u nedjelju novi gosti, nova lica, ista shema, scena ista, vražje sile se trude da nas ne bude, antikristi i masoni, komunisti ovi oni, šire sotonske fraze, da nas poraze, e moj narode, a moj narode……, ista provokativna pitanja, iznervirani gosti, i uvijek na rubu incidenta.

Neke od poznatih javnih osoba Hrvata su uvijek odbijale sudjelovanje u toj emisiji na čemu im se od srca zahvaljujem, i to ne zbog njihovog kukavičluka već zbog iznimne mudrosti: Tko će se s budalom natezati cijelu emisiju a ništa joj ne možeš dokazati a ni pokazat i to, na očigled cjelokupne TV javnosti. Jedan od onih koji je uvijek odbijao poziv u tu emisiju je hrvatska glazbena i domoljubna legenda M.P.Thompson i na tome mu vječna hvala i slava.

Ipak, vratimo se na temu radi koje i nastaju ovi redovi. Iako pisac ovih redaka ne gleda tu emisiju, ne imajući drugog posla u prošlu nedjelju, padala je kiša, a ja sam bio sam u kući, odlučio sam pogledati tu emisiju i to isključivo iz jednog razloga a on je: Goran Bare – pjevač i predvodnik kultnog banda Majke. Razlozi zašto sam konačno odlučio poslušati Bareata je taj što sam dobar dio svoje mladosti proveo slušajući pjesme Majki, od kojih izdvajam: A ti još plačeš, vrijeme je da se krene, put ka sreći, pokreni se, dok njegove zadnje uratke uopće ne slušam poput Teških boja iz razloga što se Bare pod utjecajem teških opijata počeo gubiti u stvarnosti. Goran Bare je uvijek i svugdje davao izjave kako ga boli k…c za sve i svakoga, uvijek je bio svoj, i nikada se nikome nije prodao za razliku od mnogih drugih, što velika većina tinageera sanja biti, a kakav sam i sam bio dok sam ga slušao, dok sam slušao Azru uz koju sam odrastao i počeo svirati gitaru. Dok sam slušao radio emisiju Po vašem izboru koja se emitirala u 12 i 15 svakog dana a koju su vodili glazbeni urednici Dražen Vrdoljak i Ante Batinović a obojica su imala izvanredan glazbeni ukus, i to upravo onako kako to Bare u toj TV emisiji navodi. Puno toga sam o Baretu znao, no ono što sam o njemu u toj emisiji saznao osim što sam znao kako je uživao teške droge, heroin, su mi dale konačnu potvrdu kako nekoga koga si slušao i obožavao nemaš razloga slušati i obožavati cijeli život. Poput žene kojoj si bio posvećen u određeno vrijeme svog života premda ti je bila sve u životu. Poput slušanja Bijelog dugmeta 80-ih godina koje više ne slušam jer se Goran Bregović odredio u Domovinskom ratu prema strani koja je zločinačka i ubilačka a sada slobodno održava koncerte diljem RH i BiH što je apsurdno.

Goran Bare se u emisiji Ace Stankovića potpuno razgolitio premda ni sam nije znao kako će to i na koji način učiniti. Zapravo on je već odavno razgolićen jer se nije znao pokriti. Pravio je nekontrolirane pokrete svoji mršavim, od heroinskih igala izbodenim rukama, usporenim i teško izgovorljivim riječima teškog ovisnika, koji javno govori kako je bio intravenozni uživalac heroina, dok je sada na metadonu, te kako nikada nikome nije prodao niti dao drogu, koju je isključivo kupovao za sebe. Odgovarao je na pitanja Stankovića natruhama nečega do čega je davnih dana držao, a to je pišanje na sve i svakoga tko mu je pokušao nešto nametnuti ili reći što mu se ne sviđa. Od svega što je ostalo u njemu i pri njemu su tek naznake onih ideja New vave za kojeg je i moja malenkost dobar dio svog života živjela. Električna gitara koja je ušla u dušu postala je simbol svih onih koji misle isto, i u tom dijelu i ja i Bare smo mislili i osjećali isto. I to ne samo mi već mnogi s kojima sam odrastao i s kojima sam se družio u vrijeme dok sam ga slušao.

Premda je Goran Bare u toj emisiji naveo jednu kultnu pjesmu Crazymamma od Rolling Stones, zbog koje je totalno “riknuo“ i počeo se baviti glazbom (premda meni ta pjesma nikad nije značila nešto) već neke druge pjesme nekih drugih izvođača, poput pjesama PsychoKiller i Air od Talkinheads, ili pjesme Clash, Stranglers, Direstraits, Boba Dylana, Neil Younga, Nazarettha, Who, te mnogih drugih glazbenih izvođača čije sam pjesme upijao danima slušajući Po vašem izboru, nesvjesno sam se vratio u dane koji su dobrim dijelom odredili i moj život. No, hajdemo se mi držati teme. Goran Bare je u toj emisiji Ace Stankovića dodirnuo nebo, kako to on voli reći kada na njegovom koncertu uspostavi kontakt s publikom koji je prepun iznenađenja, jer bez iznenađenja nema ni dobrog koncerta. Ipak načinom na koji je on u toj emisiji dodirnuo nebo, zapravo kako ga je pokušao povući kako bi to nebo palo je ne provokativan već strašan način. Na pitanje voditelja Stankovića što misli o religiji, Bare je rekao kako mu uopće nije jasno kako netko u 21. stoljeću može “brijati“ na Boga, jer kakav Bog, kakav pakao, kakva vatra, ta nismo u srednjem vijeku? Naveo je također kako je prvi put kada je ušao u crkvu ugledao raspetog Isusa zbog čega je pobjegao. Rekao je kako je pročitao Bibliju koja je po njemu tupava knjiga, zbog čega ga je i onakav voditelj poput Stankovića upozorio da ne vrijeđa religiozne osjećaje ljudi, zbog čega se on u maniri zatrčalog derleta nemušto ispričao.

On je također svojim isprekidanim, umornim riječima rekao kako ni jednom političaru ne treba vjerovati (s čime se apsolutno slažem), te kako je 2000. godine na izborima RH dao glazbenu podršku Ivici Račanu jer je vjerovao kako taj lik može napraviti nešto ali se zajebao i u njemu. Taj podatak dovoljno govori kakvoj političkoj opciji je pripadao i kome zapravo pripada i zbog čega je obilježen i napadan u Vinkovcima za vrijeme Domovinskog rata. Govorio je također kako su njega u Vinkovcima smatrali jugonostalgičarem zbog čega ga je mogla “progutati noć“ i zbog čega ne voli Vinkovce iz kojih potječe. Rekao je kako nema u konačnici dobro mišljenje o Gibi jer je on čovjek s nekoliko maski a on nije takav. Isto tako je rekao kako je pukla njegova suradnja s menagerom Severine ali o tome ne smije javno govoriti čime je pokazao kako manji dio njegove svijesti nije u potpunosti nagrižen od višegodišnjeg konzumiranja teških droga.

Promatrajući ga u meni su se miješali različiti osjećaji. Osjećaji u kojima sam njega pamtio kao glazbenika kojeg sam slušao i osjećaji koji tim osjećajima ne daju naprijed jer je uvrijedio sve moje najmilije. Uvrijedio je mog jedinog Boga u kojeg bezrezervno vjerujem, i koji daje smisao cijelom mom životu, uvrijedio je i Njegovog Sina, Svetu Knjigu po kojoj sve rađa i sve nastaje. Knjigu postanka i opstanka svakog čovjeka na ovoj zemlji. I tog trenutka sam ga prestao žaliti ali to nije bio razlog zbog kojeg bih ga počeo mrziti. Jedino što sam u tom trenutku želio je moliti se za njega. Jer svaki čovjek ovog svijeta ma kako zgriješio ima nadu u vječni život ukoliko se pokaje i prihvati Boga kao i Njegovog Sina kao jedino spasenje. Ukoliko on to ne želi tko mu može pomoći? A Goran Bare premda mu velika većina života prolazi u upornoj i ponovljivoj uzaludnosti ne želi prihvatiti ruku koja ga zove sebi. Zove ga k sebi da mu bude utočište u njegovim bolima i patnjama koje nisu male. Konačno koje nisu ni neprebrodive jer što je ljudima nemoguće Bogu nije. Stoga pomozimo Goranu Baretu kako bi pronašao svoju majku koja ga zove k sebi ali je on ne želi čuti.

Majku koja ljubi i prašta ma kako je uvrijedili.