Hrvatsko-srpski s bošnjačkom glavom

„Prijatelj ti je onaj tko kupuje tvoju ribu a neprijatelj onaj koji je otima“. (Islandska poslovica).

Rekoše davno neki mudraci, da svaki narod ima crtu neizdržive provokacije preko koje njegova reakcija postaje nekontrolirana. Zna li vlast ustanoviti tu crtu i reagirati na potrebiti način da se ona ne prelazi? Ova ne.

Mi nismo u službenom suparništvu s moćnom zapadnom ekonomskom zajednicom, jer smo tehnološki, njihovi robovi. Taj svijet je, između sebe, u ekonomskoj i trgovinskoj ravnoteži, u kojoj je isključeno svako trgovinsko nametanje i iskorištavanje jer su poravnati u nauci i tehnici, moćni i bogati, te kadri,  da svojim ljudima daju lagodnost sigurnosnog životnog standarda preko profita koji se stiče trgovinskom „razmjenom“ s tehnološki inferiornijim narodima.

Ovo ovdje je Balkan i ovo je periferija svakog oblika života. Mi smo drugi svijet i sve što se ovdje događa ovisi o tome što se odlučuje u srcu zapadne civilizacije, na obalama Atlanskog oceana. Mi smo, odveć, pod opsesijom magnetske privlačnosti rastuće zapadne moći, u tolikoj mazohističkoj mjeri, da smo spremni kupiti svako njihovo sranje, a prodati im svaku našu dragocijenost.

Već odavno smo izgubili svaku potencijalnu moć riješavanja vlastitih ekonomskih problema i postali stagnirajući, neurotičan, zaplašen narod koji je podozriv prema samom sebi.

Što to mi u euro-sustavu export-import uvozimo od bogatih i moćnih?

Sve, ama baš sve. Čak i njemačke stručnjake za prikupljanje i odvoz smeća.

Što bi to oni od nas kupili i kupuju?

Najprije banke, da bi nam preko njih prodavali novac. I jesmo. Hoće oni i vodocrpilišta, izvor vode, pa i rijeke, a i na rijekama elektrane. Pa ionako mi od njih uvozimo i vodu u flašama!Zašto onda ne bismo i struju. Rado će oni zakaparisati sve naše šume i kompenzirati nam s namještajem od iverice. A na ovoj zemlji rastu lijekovi, pa bi oni kupili sve livade, jer oni znaju od trava napraviti kojekakve meleme. A tek rudnike, kako bi njih rado izvezli odavde.

A kako su se tek pomamili za našim liječnicima specijalistima!? Hoće i druge oformljene mlade stručnjake i mlade jeftine i kvalitetne radnike. Valjda ćemo uskoro postati republika umirovljenika i penzionera koja je nastala u Daytonu i koja ima dva entiteta i dvjestotinjak ministara.

A nebi uvezli skoro pa nijednog ovdašnjeg političara jer im oni „svoj posao“, odrađuju ovdje.

Zašto neće naše mlijeko, meso, ribu, povrće, voće, vino, vodu…?

Valjda što je to opasno ukusna i zdrava roba koja je prijetnja GMO-smeću, na koje je navikao izbirljivi zapadni potrošač (Ma tko će sve nabrojati?).

Taj svijet je svoj nacio-egoizam izgradio kroz stoljeća u kojima su bili istovremeno konzervativni, liberalni i progresivni u smislu odanosti svom socio-ekonomskom naslijeđu s konstantnom idejom međusobne lojalnosti i doktrinom vlastite suverenosti u vlastitim ekonomijama. Samo tako su i mogli stvoriti svijet, u kojem superiorno određuju pravila igre.

Balkanci su, u predahu između svojih ratova, od njih očekivali civiliziran i prosvijećen pristup s dozom tolerancije u međusobnim trgovinskim odnosima.

Jadni balkanci! Tamo gdje je osnov susreta novac, ne postoji tolerancija, milosrđe i ljubav.

Ipak ostaje pitanje naših naroda i narodnosti. Što bi to mi mogli izvoziti u tu Europu, a da ne moramo prodati svoju infrastrukturu, domovinu?

Još sam bio dječak kada je kružio vic: Objasniše nimfomanki da je ona stvar kod Srba kratka i debela, kod Hrvata duža i tanja, a u Muslimana, (danas Bošnjaka)ima veliku glavu, te je upitaše kojeg bi najradije. Gospođa se malo premišljala pa ispali: “Ja bih Srpsko-Hrvatski s Muslimanskom glavom!“

Možda bi sada, nakon što su obazrivi i tolerantni Europljani sa zakonom o mliječnim kvotama, uništili i proizvodnju našeg punomasnog mlijeka…, možda bi im mogli ponuditi Hrvatsko-Srpski s Bošnjačkom glavom. (Dali slučajno nalikuje predjedništvu?!)

Možda nasjednu?