Je li Ćiro „prodao“ utakmicu Francuzima, da bi izbjegao zatvor u Aferi „TAPIE“?

ZAGREB - Nakon nedavnog priznanja Chucka Blazera, bivšeg člana IO FIFA-e kojim priznaje da je primio mito u procesu izbora Francuske za domaćina SP-a 1998., odmah se u nogometnim kuloarima i u brojnim komentarima na raznim.

Nedavni megaskandal zbog američke istrage u svjetskoj nogometnoj organizaciji Fifi, te uhićenja 18 nogometnih dužnosnika, ne samo da je ozbiljno uzdrmao nogometni svijet nego prijeti i neviđenom krizom u međunardonim odnosima. Pogotovo s Rusijom, jer američke vlasti, između ostaloga, istražuju i kako je Moskva dobila domaćinstvo Svjetskog kupa 2018. godine. Ne treba reći da je Putin bijesan i ogorčen zbog toga.

A da je riječ o ozbiljnoj američkoj istrazi o potkupljivanjima, korupciji i ucjenama u svjetskoj nogometnoj organizaciji, potvrđuje i činjenica da je megaskandal u Fifi potaknuo britanskog premijera Davida Camerona da pozove svjetske vođe okupljene na sastanku država skupine G7 u Njemačkoj, na pokretanje sveobuhvatne međunarodne akcije protiv korupcije. Cameron želi, pišu britanski mediji, da razotkrivanje korupcije u institucijama ne bude “tabu”, te da istraga o Fifi potakne na obračun s takvim kriminalnim pojavama.

“Posljednjih dana svjedoci smo tužne istine o Fifi. Ona je suočena s ozbiljnim optužbama koje ukazuju da je cijela organizacija prožeta korupcijom. Blatterova ostavka daje nam priliku da zauvijek od korupcije očistimo igru koju toliko volimo. Istodobno, to je prigoda da naučimo kako se boriti protiv mita i korupcije”, izjavio je britanski šef Vlade.

Dakle, više je nego očito da su posljednja događanja u Fifi, te munjevita ostavka Sepa Blattera samo nekoliko dana nakon što je ponovno izabran za njenog čelnika, kao i objava transkripta svjedočenja Chucka Blazera, bivšeg člana IO Fife, podigli na noge cijeli nogometni svijet, te do krajnjih granica zaoštrili ionako zategnute odnose Putinove Rusije i ostatka svijeta predvođenog SAD-om.

Međutim, nogometnom je svijetu ponajviše ‘zapelo’ za oči Blazerovo priznanje da je primio mito tijekom izbora domaćina SP-a 1998. godine: “Između ostaloga, 1992. godine složio sam se s još nekoliko osoba da primimo mito u procesu izbora domaćina SP-a 1998. godine”.

Pod sumnjom i bivši izbornik Vatrenih, Ćiro Blažević

Nakon Blazerova priznanja, odmah se u nogometnim kuloarima i u brojnim komentarima na portalima ponovno počelo govoriti o “Ćirinoj prodaji utakmice” Francuzima u polufinalu baš tog Svjetskog nogometnog prvenstva i tako se još jednom počela otvarati bolna rana otprije 17 godina. U toj je utakmici Hrvatska bila kud i kamo bolja momčad, koja je u prvoj minuti drugoga poluvremena briljantnim golom Davora Šukera u euforiju bacila cijelu Hrvatsku, a Francusku zavila u crno. No, samo četrdesetak sekundi poslije, kapetan Zvonimir Boban je pred našim kaznenim prostorom idealno servirao loptu na nogu Lilliana Thurama, koji je taj čudnovati poklon odmah pretvorio u izjednačenje.

Već su tada naši navijači počeli sumnjati na prodanu utakmicu Francuzima, a sumnje su eksplodirale kada izbornik Blažević nije u igru ubacio izvrsnog Roberta Prosinečkog, nakon što je s terena povukao indisponiranog i nervoznog Bobana. Inače, mnogima je i prije te utakmice bilo nelogično da se Prosinečki nije našao u našem najboljem sastavu ni u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, a pogotovo što ga nije bilo u sastavu za polufinalnu utakmicu protiv Francuske. Nastupio je ozlijeđeni Zvonimir Boban koji je čak tražio zamjenu na poluvremenu. Međutim, Blažević ga je doslovce otjerao na teren.

I onda su u sljedeće dvije minute uslijedili dramatični događaji: u 46. minuti Hrvatska je povela golom Šukera, a samo nekoliko desetaka sekundi kasnije Francuska je izjednačila preko Thurama koji je oteo loptu upravo – Bobanu. Tek je u 65. minuti Boban zamijenjen, no umjesto njega nije ušao Prosinečki, već Silvio Marić. U 70. minuti Francuzi su opet poveli preko Thurama. Devet minuta kasnije isključen je Laurent Blanc zbog udaranja Slavena Bilića. S igračem više Hrvatska je išla po izjednačenje, a navijači su očekivali uvođenje Prosinečkog u igru.

Nerazuman potez

No, minute su prolazile, a Blažević kao da je zaspao na klupi. I onda je povukao posve nerazuman potez – doslovce u posljednjoj minuti izvukao je Stanića i uveo Prosinečkog!? Dakako, u preostale tri minute sudačke nadoknade niti čarobne lopte Prosinečkog nisu mogle pomoći.

Mnogi su uvođenje Prosinečkog u smiraj utakmice tada shvatili kao Blaževićevo omalovažavanje. Naime, on je za Žutog još prigodom njegova prelaska iz Dinama u Crvenu zvezdu rekao “da nikada neće postati veliki nogometaš”. Pritom je dodao “kako će pojesti trenersku diplomu ako se to uistinu dogodi”. No, danas nakon najnovijih skandaloznih otkrića u Fifi, Robijevi nogometni fanovi smatraju da se kod Ćire tada nije radilo samo o omalovažavanju našeg vrhunskog igrača, nego da je naš izbornik svjesno onemogućavao njegov ulazak u igru protiv Francuza, jer je lakše izgubiti utakmicu s nekim indisponiranim igračem, negoli s neuhvatljivim Robijem.

Prosinečki se o tom nemilom događaju nije izjašnjavao. Tek je jednom prigodom izjavio: “Da me je Ćiro na utakmici s Francuskom uveo u igru barem na pola sata, vjerujem da bih nešto napravio. Možda bismo kući donijeli naslov svjetskog prvaka, ne znam! Nisam ljut, to bi bila preteška riječ. Recimo samo da to smatram njegovom pogreškom, s kojom se on mora nositi.” U dvoboju za broncu protiv jakih Nizozemaca koji su u polufinalu ispali nakon sraza s Brazilcima, Prosinečki je bio najbolji na terenu i strijelac prvog hrvatskoga gola.

Svoju pogrešku, ali godinama kasnije, priznao je i sam “trener svih trenera”: “U trenucima kada smo imali igrača više, morao sam bolje reagirati i u igru postaviti razigravača kao što je bio Prosinečki”, rekao je Ćiro. I sportski novinar Tomislav Židak se u svojim tekstovima često vraćao na tu utakmicu: “Sjećam se te utakmice, 40 sekundi smo bili u finalu svjetskog prvenstva, a onda je Lillian Thuram postigao svoja dva, od ukupno tri pogotka u karijeri.”

Taj raritetni podatak raspalio je maštu naših ljubitelja nogometa, pa je – “ulica odmah ustvrdila da su Hrvati ‘prodali utakmicu’ kako bi francuske vlasti oslobodile Ćiru Blaževića svake krivnje za namještanje utakmica dok je bio trener Nantesa…’, napisao je prije nekoliko godina Židak, ali i odbacio mogućnost da se radilo baš o takvom scenariju. On je bio uvjeren da finale Svjetskog nogometnog prvenstva nikad nije bilo na prodaju, “ali je svejedno Francuze pekla savjest zbog te utakmice koju su trebali izgubiti i u kojoj su u 46. minuti Asanović i Šuker odigrali akciju koju ni TV kamere nisu uspjele ispratiti; samo smo odjednom vidjeli Šukera kako šalje loptu ispod Bartheza”, prisjeća se Židak. No danas, nakon skandala u Fifi i Blazerova priznanja o uzimanju mita za dodjelu domaćinstva svjetskog nogometnog kupa baš Francuzima 1998., možda bi i Židak, taj neumorni Ćirin obožavatelj, mogao promijeniti ploču.

I bivši izbornik hrvatske reprezentacije Slaven Bilić, prije pet godina je priznao da su ga ljudi koji su na televiziji gledali utakmicu Hrvatska – Francuska 1998., uvjeravali da je Hrvatska pustila utakmicu. “I što da ja sad kažem na to? Uvijek kad se nešto dogodi, svi kažu: ‘Jesam li ti rekao’”, kazao je tada Bilić

Ćiro veličao Iran

S obzirom na činjenicu da sve više kompromitirajućih informacija izlazi na vidjelo u skandalu koji potresa Fifu, te da američka istraga neće stati samo na dosadašnjim uhićenjima i ostavci Seppa Blattera, insajderi tvrde da bi se na meti istražitelja mogao naći i naš legendarni trener Ćiro Blažević. Amerikanci mu, kaže nam naš pouzdan izvor, nikako ne mogu zaboraviti njegov antiamerički i gotovo huškački stav dok je prije nekoliko godina bio trener iranskog nogometnog kluba Mes Kerman. Tada je Ćiro u razgovoru za Khabar koji je potom prenio Teheran Times otkrio svoj pogled na stanje u iranskoj politici, ali i na stalne napetosti između SAD-a i Irana.

“Iran ima pravo razvijati nuklearnu energiju u mirotvorne svrhe. Prijetnja su Sjedinjenim Američkim Državama i zato Washington nameće sankcije Teheranu”, rekao je Ćiro. A o tadašnjem iranskom predsjedniku Ahmadinedžadu govorio je u superlativima, baš kao svojedobno o Franji Tuđmanu: “Iranski predsjednik Ahmadinedžad čvrsto stoji iza svojih uvjerenja i ne želi popustiti pritiscima iz ostatka svijeta, a ja vjerujem da im SAD ne može baš ništa po tom pitanju. Iranci će se izboriti za svoja prava”, nahvalio je iransku politiku Ćiro i dodao u svom stilu: “Mahmuda Ahmadinedžada volim tako jako jer je hrabar čovjek baš poput mene”.

No, ni takav hvalospjev tadašnjem iranskom predsjedniku nije Ćiri pomogao da dobije novi trenerski angažman u Iranu. Ali je zato zbog huškačkih i antiameričkih stavova navukao bijes najmoćnije sile na svijetu.

U tom kontekstu upada u oči i munjevita Ćirina medijska reakcija nakon otkrića da su članovi Izvršnog odbora Fife primali mito i za domaćinstvo Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj, zbog čega je i čelni čovjek Uefe, Michael Platini, zatražio od Blattera da odstupi.

Međutim, Blažević tvrdi da je dugo prijatelj sa Seppom Blatterom i uvjeren je u njegovu nevinost: “Blattera poznajem 100 godina. Upoznali smo se dok sam bio trener u Sionu. Bio je moj igrač i prijatelj, družili smo se intenzivno. Blatter je bogat čovjek, a bogatstvo je naslijedio od oca. Njemu pare nisu potrebne! Jednom mi je pozajmio 20.000 franaka i kad sam došao da mu vratim dug, nije mi to dopustio. Znam kako funkcioniraju stvari u Švicarskoj: da je imalo sumnjiv, 100 puta bi ga već uhitili! Ja ga istinski uvažavam i uvjeren sam u njegovu nevinost”.

A jesu li u Blatterovu nevinost, kao i u regularnost utakmice Francuska – Hrvatska 1998. u polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva uvjereni i američki istražitelji, mogli bi uskoro saznati.

Ćirinih najtežih 17 dana života u francuskom zatvoru Luyines

Iz sadašnje perspektive gledano, “osumnjičenom” Ćiri Blaževiću zasigurno je najgori trenutak u njegovu 80 godina dugom životu bio boravak u francuskom zatvoru prije 20 godina. Bio je procesuiran zbog sudjelovanja u “aferi Tapie”, ali je oslobođen optužbi na užas ovdašnjih njegovih oponenata. Ipak, ostat će upamćeno da je po dolasku u Zagreb, još blijed od zagasite zatvorske boje, Blažević održao press-konferenciju koja je bila najbolje posjećeni medijski skup od osnutka hrvatske države.

Podsjetimo, Blažević je uhićen 20. listopada 1995. nakon što ga je francuska financijska policija uhvatila u francuskoj zoni ženevskog aerodroma Cointrin. Vrijeme do posljednje utakmice Hrvatske sa Slovenijom, u četvrtoj kvalifikacijskoj grupi za Europsko prvenstvo u nogometu koje se održalo naredne godine u Engleskoj, Blažević je “prikratio” u zatvoru Luyines kod Aix-En-Provencea, zbog optužbi da je upleten u nogometnu aferu stoljeća, kako novinari uobičavaju nazivati suđenje Bernardu Tapieu, bivšem velikom gazdi Olimpiquea iz Marseillesa.

Naime, bivši generalni direktor marsejskog kluba Jean Pierre Barnes, teretio je Blaževića da je za 420.000 francuskih franaka sredio da 1989. neodlučenim ishodom 0:0 završi utakmica između Nantesa, kojeg je tada Ćiro trenirao, i Tapievog Olimipequea. To je bilo dovoljno francuskoj policiji da u lipnju 1995. izda nalog za njegovo uhićenje koji je proslijeđen Interpolu. “Blaževićevih 420.000 franaka tek su kap u moru novca od 110 milijuna franaka koji su iscurili iz Olimpiquove blagajne i za kojima se traga”, pisali su tada brojni mediji.

Međutim, Blaćeviću je, koji je tada prema pisanju talijanskih novina bio zabrinut “što će mu kazati njegov prijatelj dr. Tuđman”, na ruku išla činjenica da je zatvoren u predizborno vrijeme tako da nije, kako bi bilo za očekivati, punio novinske stranice u Hrvatskoj. Kasnije je Barnes povukao svoj iskaz, pa je Ćiro uz jamčevinu pušten iz francuskog zatvora. Dugo se nije znalo je li pušten kao svjedok ili kao osumnjičenik, pa su se iz tih činjenica kasnije crpile optužbe da je prodao utakmicu Francuzima kako bi izbjegao progon i zatvor u aferi Tapie.

Inače, Ćiro je priznao da je uzeo novac za neke usluge Olimpiqueu u vrijeme transfera Piksija Stojkovića iz Crvene zvezde u taj klub. “Ja sam učinio uslugu NK Sarajevu prebacujući im taj novac. Piksi Stojkovic je bio član Crvene zvezde, ali je imao nekakve veze sa Sarajevom. Znam da je nekome u Sarajevu trebalo dati novac”, govorio je tada Ćiro tvrdeći da je on u svemu imao tek ulogu poštanskog kaslića.

Nadan Vidošević, nakon afere Tapie, spasio Ćiru od smjene u reprezentaciji

Nakon što je pušten iz francuskog zatvora, Ćiro je bio dosta utučen. Najviše se brinuo što će o svemu tome reći “njegov voljeni poglavar” Franjo Tuđman. Pomišljao je i na ostavku jer su se njegove tvrdnje o nevinosti, u Hrvatsko veoma oprezno prihvaćale. U to vrijeme imao je i veliki broj oponenata u Hrvatskom nogometnom savezu, čiji je čelni čovjek od lipnja 1995. do kolovoza 1996. bio Nadan Vidošević. Bilo je i onih koji su jedva dočekali da, kako bi Ćiro rekao, “toče Tuđmanu” protiv njega, te su tražili izbornikovu smjenu.

A da do smjene na sjednici tadašnjeg čelništva HNS-a ne dođe, potrudio se Nadan Vidošević koji je stao u Ćirinu obranu i rekao da “treneru svih trenera” treba omogućiti da nastavi tamo gdje je s reprezentacijom stao, te pružiti priliku da

ostvari obećanje kako će s Hrvatskom na Europskom prvenstvu u Engleskoj osvojiti prvo mjesto. Iako nismo postali prvaci Europe, u Engleskoj smo pružili odličnu partiju, a da nije bilo pristranosti sudaca u utakmici protiv Njemačke, možda smo i mogli postati prvi.

Inače, Nadan Vidošević će u nogometnoj povijesti ostati upisan kao prvi predsjednik HNS-a koji je reprezentaciju doveo u Split i doživio nastup Hrvatske na Euru 1996. u Engleskoj.