Napad na Rakitića i obitelj – najobičnija izmišljotina!?

UGLJAN - Događaj koji je u potpunosti obilježio razdoblje nakon Europskog prvenstva bilo je kamenovanje vile na Ugljanu u kojoj je boravio reprezentativac Ivan Rakitić sa svojom obitelji. Nije se praktički stiglo niti analizirati Europsko prvenstvo, a cijeli medijski fokus preselio se na obitelj Rakitić. Priča je nakon turbulentnih tjedan, dva, jednostavno zamrla, ali nedavno je objavljen zanimljiv podatak koji baca malo drugačiju, misteriozniju sliku na cijeli slučaj. Naime, jedna od policijskih varijanti u istrazi o kamenovanju vile ‘Marije’ na Ugljanu jest ta da je cijeli događaj zapravo izmišljen.

Zadarska policija potvrdila je kako je taj ‘huliganski’ napad zapravo veoma zanimljiv jer kako tvrde kamen kojim je razbijeno staklo na trijemu vile dolazi baš iz vrta te rezidencije, a baš u tom trenutku nadzorne kamere nisu radile. Cijeli slučaj potpaljuje i navodna tvrdnja da Rakitić uopće nije bio kod kuće u vrijeme napada, a govorilo se da jest, već je bio u obližnjoj pizzeriji s društvom, prenosi Jutarnji.

Ipak, šture izjave policije vode u jednu malo složeniju konstrukciju. Pa krenimo onda ispočetka. Rakitić je na Ugljan u prekrasnu vilu izgrađenu 1925. godine stigao sa suprugom Raquel Mauri, kćerkicom Altheom i dva mjeseca starom djevojčicom Adarom, a priključili su im se i Raquelini roditelji. Sve je bilo naizgled idilično, Rakitić je dijelio autograme, skupile su se horde fotografa, reportera i novinara kako bi zabilježili lijepe trenutke iz života našeg ponajboljeg veznog igrača. Sijevale su slike po društvenim mrežama, novinama, portalima, a mještani su pucali od zadovoljstva što je baš njih Rakitić počastio svojim prisutstvom.

Sve je izgledalo odlično, a onda je uslijedio ‘nemili’ događaj. U petak prvog srpnja netko je bacio kamen na Rakitićevu obitelj i vijest je odjeknula u cijelom svijetu. Već su nas ionako svi gledali s dozom prezira jer je šačica huligana bacila par baklji na utakmici s Češkom i to kako bi ukazala na nepravilnosti u radu HNS-a. Stoga, logično je bilo i medijima, koji su katastrofalno popratili ovaj događaj i lokalnim mještanima, da prebace krivnju na huligane. Opet je krenula hajka, opet su se tražila imena, pozivalo na linč i tko zna što sve ne.

Scenarij za ‘blockbuster’

Priča koji su konstruirali pojedini mediji išla je ovako nekako. Šest mladića okupilo se u petak oko 13 sati ispred vile i krenula kamenovati rezidenciju. Porazbijali su sve prozore i vrata, a Rakitić je drhtao s obitelji u vili i čekao da napad prestane. Porazbijavši sve prozore na kući napadči su, prema prvim pričama mještana, htjeli i provaliti u vilu, ali su ipak dali petama vjetra, a Rakitić je kao pod minobacačkom paljbom jedva eskivirao sve prijetnje i odjurio s otoka brzinom svjetlosti. Scenarij je to kojeg se ne bi posramio niti redatelj američkih blockbustera s pretjerano ‘nabrijanim’ specijalnim efektima, Michael Bay. Rakitić je gliserom u pratnji osiguranja odjurio s otoka i ostavio medijima, mještanima i javnosti da zabavljaju s huliganima i incidentom.

Već drugi dan od ‘napada’ na Ugljanu, odnosno, Čeprljandni, bilo je više novinara nego turista. Pljuštala su pitanja, tko je to napravio, zašto baš Rakitić, gdje su svjedoci, tko su ti huligani, ispitivalo se mještane, policiju, a s druge strane isprike Rakitiću upućivali su svi, od medija, navijača, šire javnosti koja ni ne prati nogomet, pa čak je i ministar turizma uputio ispriku. Kumilo se i molilo Rakitića za oprost, a on je samo poručio, ‘Nitko nam ne može ukrasti osmjeh’ i to ispred elitnog hotelskog kompleska Falkensteiner u Petrčanima kraj Zadra, gdje je otišao nakon napada.

Mještani su svim prilikama pokušali ukazati kako to nije huliganski otok i kako napad nije djelo mještana koji su ga objeručke prihvatili. No, javio se i ekspert za procjene u kriznim situacijama, točnije izbornik hrvatske nogometne vrste koji je javno rekao kako osuđuje huliganski napad. “Ne znam što nam još treba da se uhvatimo u koštac s ovakvim terorizmom, vandalizmom, huliganstvom. Mi se bojimo to nazvati pravim imenom. Ne usudimo se ući u definitivnu borbu protiv toga. Te smo ljude do jučer nazivali uličnim herojima. Ovo je zadnja poruka svima nama da se osvijestimo i izađemo iz svojih čahura i da stanemo na kraj tome”, govorio je Ante Čačić vjerojatno i prije nego što je Rakitić stigao u Petrčane.

Te i takve izjave raspalile su dodatno javnost pa se odmah prešlo u bolesne konstrukcije. Opet je javnost stekla dojam da se napada sve što je Hrvatsko, opet su se pojavili orjunaši, spominjao se terorizam, propitivao se zakon o navijačima, sve huligane se tjeralo u zatvor, stvorio se toliki animozitet prema ‘napadačima’ da se samo čekalo da se ljudi počnu grupirati i s vilama i bakljama krenu u potragu za tim izopačenim razbojnicima.

No, kako su odmicali dani priča se počela stišavati jer dokaza je bilo sve manje, a svjedoci su davali neprovjerene i pomalo navučene detalje napada. Sjena sumnje počela je polako preuzimati cijeli slučaj, a kako Rakitiću nije bilo ni traga ni glasa, on je tada već bio u Dubrovniku ili gdjeveć i nije ga pretjerano bilo briga što se događa s cijelim slučajem, polako se počelo govoriti o tome kako je cijeli događaj u potpunosti izmišljen.

Druga, realnija strana priče

Pa krenimo sa zanimljivim i ovoga puta znatno realnijim činjenicama, a originalni scenarij neka uzme koji američki redatelj pa neka od njega složi SF spektakl. Kako danas stoje stvari, nitko, ali ama baš nitko nije vlastitim očima svjedočio orkestriranom napadu šestorice huligana. Niti su ih Rakitićevi vidjeli, ni susjedi, ni prolaznici, nitko u cijeloj uvali u kojoj se nalazilo pedesetak kuća. Nadalje, niti jedan prozor na vili ‘Mariji’ nije bio razbijen, a prema prvim pričama bilo je više stakla nego trave oko kuće. Sve je bilo na svojemu mjestu, od prozora u prizemlju na katu, do vrata, fasade su bile bez ogrebotine. Čovjek se odmah može zapitati, kakvo su to ‘kamenje’ bacali huligani? Od stiropora možda? Jedino što je bilo razbijeno bilo je ukrasno staklo na trijemu vile, a trijem je udaljen od kuće koji sedam metara, prenosi Slobodna Dalmacija.

Nadalje, na trijemu gdje je razbijena staklena stijena od kojih metar sa metar, nije pronađen niti jedan kamen koji odgovara kamenju koje se može pronaći u okolici kuće. Štoviše, takvog kamenja navodno nema ni uz more, a ni kako su kazali susjedi iza vile nema sličnog kamenja. Na koncu zaključeno je kako takvog kamenja nema nigdje u okolici vile ‘Marije’. Policija je na koncu, kao što smo već kazali, utvrdila da je kamen kojim je razbijeno staklo došlo iz vrta vile jer je riječ o ukrasnom kamenu. To dalje implicira kako je napadač koji je razbio staklo bio u vrtu vile. No, kako je kamen težak skoro dvije kile i ovećih je dimenzija 25 puta 25 centimetara jasno je kako za baciti takav kamen treba imati ponešto snage jer ako je bačen s vanjske strane vile taj netko je trebao imati dobar zamah jer je trijem udaljen više od deset metara. Zid je na tom dijelu visok metar i pol, stoga ili je napadač bio izuzetno snažan ili je netko kamen bacio iz vrta u kojem su nadzorne kamere bile pogašene.

Potom, kao što je policija potvrdila, nadzorne kamere, odnosno, njih desetak postavljenih po uglovima kuće i na trijemu, nisu radile, stoga policija nema snimku kojiom bi našla počinitelja. Potom, načelnik općine Preko, Karlo Novoselić, inače rođeni Čeprljanđanin, stigao je prvi na mjesto događaja, ali u vili nije bilo Rakitića. Ni pola sata od kamenovanja kuće, Rakitić je otišao u obližnju pizzeriju gdje je sjedio na piću sa svojim bivšim reprezentativnim kolegom Danijelom Pranjićem i još trojicom prijatelja. Načelniku je bilo malo sumnjivo jer po svoj logici ako je nekome napadnuta obitelj on bi trebao biti s njima i čekati policiju da napravi očevid. Policija i načelnik došli su do Rakitića i obavili, kako se čini prvi i jedini razgovor.

Svega dva dana nakon napada na vilu, počele su kružiti priče, da li izmišljene i točne još se ne zna, ali jedna je priča govorila kako su se Rakitić i Pranjić večer prije incidenta dobro zabavljali u jednom lokalu, a zabava je trajala do dugo u noć i došli su kućama vrlo rano ujutro. Priča dalje kaže kako je to loše ‘sjelo’ Rakitićevoj supruzi koja je ostala u vili s obitelji i da je na koncu izbila svađa te da je u svađi nastradalo i staklo. No, to je opet malo nategnuto jer zašto bi se od bračne svađe i razbijenog stakla napravio ovakav ‘show’ u kojem se na noge diže policija pa na koncu i cijela Hrvatska. Logika i dalje nalaže kako je ipak riječ o nepoznatom počinitelju. Opet, neki tvrde kako je izbor nove lokacije u zatvorenom kompleksu u Petrčanima koji je u potpunosti zatvoren, bila kazna Ivanu Rakitiću jer je malo tulumario s društvom. Tamo bi ga, prema pričama, Raquel mogla držati pod kontrolom.

Druga priča je ta da je kamen bacio odlutali pacijent Psihijatrijske bolnice. Ta je priča bila slamka spasa u vrijeme kada je cijela Hrvatska osuđivala ‘huligane’ s Ugljana. Nije rijetkost da pacijenti tamošnje psihijatrijske bolnice odlutaju na otoku, ali priča da je pacijent pročitao u novinama da je Rakitić na otoku, potom prepješačio tri kilometra, bacio kamen i vratio se nazad u ustanovu, jednostavno su nevjerojatne i to toliko da ih se može dodati u onaj SF scenarij američkih blockbustera.

Načelnik Novoselić otkrio kako je sve zapravo izgledalo

Rakitić se do dana današnjeg nije očitovao o napadu niti je odavao ikakve informacije vezane za slučaj, niti policiji niti javnosti. No, zanimljiva je priča načelnika Novoselića koji je prvi stigao na mjesto dogođaja. On je bio jedan od pristunih kada je Rakitić davao prvu izjavu i prvi je koji je kazao kako mu je priča malo sumnjiva.

“Bilo je oko 15.10, vraćao sam iz Mulina (mjesta na Ugljanu, nedaleko od Čeprljande) kad me nazvao Ante Jerolimov, bivši načelnik Preka. Pitao me znam li tko je u Čeprljandi. “Znam tko je, Rakitić”, odgovorim. “Razbijena su mu sva stakla na kući, danas, prije pol sata”, kaže mi. “Nemoguće, usred bijela dana!” Odmah sam krenuo u Čeprljandu, ispred vile “Marija” sam bio prije policije koja je došla oko 15.20″, kazao je Novoselić, prenosi Slobodna.

“Izvana se ništa nije vidjelo. Prošli smo okolo zid, došli smo do vrata, ali nitko nije otvarao. Od susjeda smo doznali da je Rakitić u pizzeriji “Cima” s prijateljima. To mi je bilo neobično. Da sam ja prvi put došao u neko mjesto i da je netko napao kuću ili mene u kojoj sam s obitelji… Bilo mi je neobično što nije bio uz obitelj, nego u pizzeriji s Pranjićem”, priča Novoselić.

Upitan je li Pranjić bio gost kod Rakitića, načelnik kaže da ne zna. “Ne znam, mislim da nije. Kad smo mi, policija i ja, došli u “Cimu”, zatekli smo Rakitića u društvu Pranjića, punca i trojice prijatelja. Nitko od njih nije izgledao uznemireno ili uzbuđeno zbog napada. Policija je tada razgovarala s Rakitićem, bili su to momci iz policijske postaje na otoku”, veli načelnik.

Kazao je i što je Rakitić rekao policiji. “Rekao je da su svi bili za stolom na ručku unutar vile kad su oko 14.30 izvana čuli neki lom. Nitko od obitelji u tom trenutku nije bio izvan kuće. Rekao je da je izišao vani, obišao vrt i trijem gdje je pronašao kamen i razbijeno staklo. Nikoga, rekao je, nije vidio”, prepričava Novoselić.

Što je sa svjedocima? “Susjeda na broju 6 bila je na plaži s četveromjesečnom bebom. Kaže da je u jednom trenutku čula zvuk kao da je pao suncobran, ali nikoga nije vidjela. Ni drugi susjedi, s desne strane kuće na broju 9, koji su u vrijeme događaja bili na verandi, nisu nikoga vidjeli, niti su išta čuli. Što je vrlo zanimljivo jer je njihova veranda sigurno dva metra uzdignutija od dvorišta vile “Marija” i sve što se tamo događa vide kao na dlanu. Osim toga, sve tri kuće su u nizu i povezuje ih jedan put s morske strane. Ako je napad došao s mora, taj neko je morao proći tim putem”, tvrdi Novoselić.

Nakon razgovora u lokalnoj pizzeriji svi su zajedno otišli u vilu, a tamo su zatekli relativno normalno stanje. “Svi zajedno, Rakitić, njegovi gosti, policija i ja, otišli smo do kuće, da vidimo što se tamo dogodilo. Kuća je bila neoštećena, ali u trijemu, udaljenom šest-sedam metara od kuće, pronašli smo razbijeno staklo. Ono je inače bilo postavljeno s vanjske strane arkade. Kamen je od tog mjesta bio udaljen možda metar, a uokolo su bili sitni komadi stakla. Naime, riječ je bila o kaljenom staklu debelom najmanje dva centimetra i velikom možda metar puta metar, koje se razbilo kao sekurit, u tisuće komadića”, kaže Novoselić za Slobodnu.

Policija nije slikala mjesto događaja. “Bilo mi je čudno da policija nije slikala mjesto događaja. Kamen i staklo ostali su na podu. Policija je krenula razgovarati s ukućanima. U to je vrijeme u vilu došao i Ivan Meštrović, Rakitićev domaćin”, kaže Novoselić.

Kako je Meštrović doznao za incident? “On je izgleda prvi doznao. Njega je nazvao Rakitić odmah nakon što se to dogodilo. Meštrović je u tom trenutku bio na ronjenju kod Saharuna na Dugom otoku. Kad je dobio Rakitićev poziv, nazvao je Jerolimova kojeg otprije zna, a Jerolimov mene. Meštrović je došao gliserom za 40-ak minuta. Mislim da je on obavijestio i policiju”, veli načelnik.

Jerolimov je kazao kako su sva stakla na kući bila razbijena, a to se nekako iskonstruiralo s time da su ih razbila šestorica huligana, što je na koncu netočno, ali ta je informacija ipak obišla cijeli svijet.

“Stvarno ne znam kako je ta informacija došlo do medija, i to u Zagrebu. I s kim su to oni u mjestu razgovarali. Te tobože huligane nitko nije vidio, a od kamenovanja je pronađen samo jedan kamen”, tvrdi Novoselić.

Na kraju se pokazalo kako je to kamen iz okućnice. “Da. Meni je taj kamen izgledao kao kamen iz mocire. Unutar vrta ima na stotine takvih sličnih ukrasnih kamenova, a uokolo vile nema ni jedna mocira. To je bio kamen od nekih 25 puta 25 centimetara, težak oko dva kila. Čist, kao da je opran, baš ukrasni kamen. Takav kamen nije lako izvana baciti i razbiti staklo debelo dva centimetra. Ili je netko ušao u vrt pa razbio staklo iz dišpeta, ne znam”, kaže Novoselić.

Čistačica očistila mjesto incidenta

Zanimljivo je kako je policija po kamen došla tek drugi dan, a čistačica je u međuvremenu očistila mjesto događaja. “Policija je sve tog petka tako ostavila. Sutradan ujutro, kada su iz Zadra došli policijski inspektori na očevid, ja sam već bio kod vile, ali ni stakla ni kamena nije bilo. Čistačica je staklo pomela, a kamen vratila u vrt”, veli Novoselić, pa nastavlja, “Koliko sam ja vidio, a bio sam tu u petak i u subotu ujutro, policija nije fotografirala mjesto događaja. U petak nije, jer su to bili pozornici s otoka, a u subotu nisu imali što slikati jer je čistačica sve počistila. Policajac je pitao čistačicu gdje je kamen, a ona mu je rekla da ga je vratila u vrt i da ne zna točno koji je. Onda je nakon 10-15 minuta donijela jedan na stol i rekla: “Evo, to je taj, sto posto”, veli Novselić.

Na koncu razrješio je i misterij oko naprasnog odlaska Rakitića i njegove obitelji s otoka. “Nakon razgovora s policijom Rakitić je razgovarao s Ivanom Meštrovićem. On ga je nagovarao da ostane, ja sam također u ime Općine tražio da ostanu, umirivali smo situaciju, predlagali da, ako treba, pošaljemo policijske patrole oko kuće. Ali Rakitić je rekao da mu se žena previše boji i da se prestrašila zbog djece. Dva-tri puta je pokušao razgovarati s njom, onda je nazvao svog kuma u Splitu i nakon toga odlučio otići. Moram reći da mi ni Rakitićeva supruga nije izgledala uplašeno, kao ni njezini roditelji. Nitko zapravo od Rakitićeve pratnje nije izgledao uplašeno. On sam mi je rekao da želi ostati, ali nije htio protiv volje supruge”, tvrdi Novoselić.

A što je s pričom da su ga s otoka odveli zaštitari? “Ms ne, ni govora. Meštrović je organizirao njihov odlazak. Nazvao je neke ljude koji su došli gliserom gumenjakom u koji su se svi ukrcali. Mediji su prenijeli da su pobjegli s otoka uz pratnju zaštitara pola sata nakon incidenta. To nije točno, otišli su između šest i sedam sati, a napad se dogodio oko 14.30, bez zaštitara i panike. Naprotiv, Rakitić se pola sata opraštao s mještanima, djecom i gostima. Stvarno je sjajan momak. Njemu je bilo žao otići. Kazao mi je: “Tek sam došao, a moram ići.” Rekao mi je da mu nije jasno tko bi to mogao i zašto napraviti jer se nikome nije zamjerio. U jednom trenutku Meštrović je rekao policiji da je to možda bio napad na njega, odnosno na njegovu imovinu, a ne Rakitića. Ma sve smo opcije htjeli uključiti da pomognemo policiji, ali nije dalo rezultata”, priča Novoselić-

Potvrdio je i kako si dalje pričaju priče o noćnom izlasku.

“Ljudi, naravno, dolaze i komentiraju što se to dogodilo, pričaju se razne priče, pa i ova da su njih dvojica, Rakitić i Pranjić, bili večer prije u noćnom izlasku, i da je staklo razbijeno kamenom unutar kuće, ali ako je tako, zašto bi od toga radili predstavu. Meni je nemoguće prihvatiti da se jedan takav smišljeni napad dogodio na Ugljanu. U to nitko ovdje ne vjeruje. Govore da je to djelo nekog luđaka, ne znam. Mi smo mali, mirni otok, na koji se ljudi dolaze odmoriti. Žao mi je jedino što se Rakitić, kad je već slao poruke nakon odlaska po društvenim mrežama, makar jednom riječju nije spomenuo nas, jer ovdje je na svakom koraku bio iskreno i odlično dočekan”, kaže načelnik.

Rakitić očito nema ni volje ni interesa zabavljati se ovom pričom, možda jednostavno želi zaboraviti cijeli nemili događaj, a s druge strane možda priča ipak ima stranu koju ne želi podijeliti s javnosti pa je bolje ovako da se policija bavi s snažnim fantomom pobjeglim iz psihijatrijske ustanove ili pak sa šačicom huligana koji se mogu toliko dobro kamuflirati da ih čitav otok nije bio u stanju pronaći. Je li na koncu napad na Rakitićevu obitelj podvala, trik, istina ili zavjera, možda nećemo tako skoro saznati…