Predstavljena knjiga “Dan kada duša zanijemi”

SARAJEVO - U Bošnjakom institutu u Sarajevu, u četvrtak, 23 veljeće upriličena je knjiga "Dan kada duša zanijemi" autroica Almase Kajtaz, posvećena njenoj rano preminuloj kćerki Maji.

Pitamo se da li u ovo materijalizirano vrijeme, s tjelesnim iskrivljenim užitkom, postoji i čovjekova duša?

Moto za knjigu je “Ne možeš na anđela bacati zemlju.”

Promotori Knjige su bili Abdulah Sidran, Akademik i književnik i Psihoterapeut Mirela Badurina, voditeljica promocije je bila Gorana Boban, a početak i kraj promocije jesu bile dvije muzičke numere.

Sala u Bošnjačkom institutu je bila premalena da primi sve poklonike dobre knjige.

Teško je ponoviti sve što su promotori, a i sama autorica, nadahnuto govorili o knjizi.

Abdulah Sidran se toliko zanio da je rekao da je ono što je pripremio kod kuće, ostavio i svojim jezikom, kako samo to on umije izrekao svoje misli i izgovorio svoju pjesmu Smrt pjesnika.

Mirela Badurina je bila psihoterapet autorici i predložila joj da nešto napiše, a na upit što da napiše, dobila je odgovor, pa ono što meni pričaš. Za autoricu je to bio poziv, koji je shvatila da je od Badurine, ali i od njene Maje, pa je pristupila skupljanju građe i napisala Knjigu o kojoj sada pišemo.

Knjiga obiluje s dosta izreka i s preciziranim izvodima iz proučavanog materijala, i ako se ne može svrstati u stručnu literaturu.

Posveta u knjizi glasi: Predivnom biću kćerki Maji, koja je mlada napustila materijalni svijet. Došla je da nas nauči bezuvjetnoj ljubavi, suosjećanju, poštovanju, smirenosti i praštanju, a zatim se tiho i dostojanstveno vratila u svijet kome pripada.

Mi smo odabrali neke izreke koje nisu u Knjizi.

“Biti dobar znači biti slobodan dušom. Ljudi, koji se stalno tuže na nekoga, koji se neprestano boje nečega ne mogu biti slobodni dušom – taj gleda a ne vidi, taj sluša a ne čuje, jede a ne osjeća nikakav okus” – Konfucije.

Autorica Kajtaz kaže: “Knjiga je uvid u dugogodišnji put mog duhovnog razvoja i pokušaja približavanja nekim suštinskim pitanjima ljudskog postojanja: odnosu života i smrti, prirodi Duše smislu našeg postojanja unutar materijalnih granica Svijeta i izvan njega, ali i suočavanju s bolom, gubitkom najdražeg bića, te polasku na jedan duhovni put koji zahtijeva otvorenost duha, srca, uma , ali prije svega Duše. Je li točna tvrdnja nekih velikih mislilaca da “ne umiremo” jer ne možemo umrijeti. Ako je svijest energija, a energija se ne može uništiti, mijenjam li se ja u drugi oblik sebe same?”

“Ovaj život je suviše kratak za našu dušu , on svjedoči kako se svaki čovjek, najmanji kao i najveći, najzaslužniji kao i najnezaslužniji, svega prije se zasiti nego života, a i da nitko ne postiže cilj kome je tako stremio” – Johan Wolgang von Goete.

Sidran o Knjizi kaže: “Da bi našla odgovore na postavljena pitanja autorica je pomno proučila važna djela probranih filozofa, naučnika i psiholga i postepeno kreirala, cijeli jedan misaoni sistem, unutar koga se pojavljuje čudesno konherentna vizija onostranog svijeta, s njegovom hijerarhijom Duša, od običnih do Viših i Naprednih, nakon čega nam se preplitanje vidljivog i znanog s nevidljivim i neznanim čini jednostavnim i samorazumljivim. Zato je Knjiga istinski i dragocjen poklon svakome od onih koji, u trajnoj žeđi i gladi, neprekidno traganju za onim što nazivamo spoznajom i istinom”.

“Čovjeka može boljeti duša , kao što ga boli tijelo, samo duša ne može trpjeti kao tijelo. Tijelo ne podržava dušu, kao što duša podržava tijelo i duša ima mogućnost da se izliječi u razmišljanju” – Honore de Balzac.

Badurina o Knjizi kaže: “Ova nadahnjujuća knjiga, kao duhovna evolucija pojedinca, nesebično sa nama dijeli mudrost osjećaja sveprisutnosti, upućuje da je svako rađanje bolno, bilo rađanje u vidljivom ili nama nevidljivom svijetu. Istinski tragati za smislom nekog novog rađanja pred velom moći smrti, znači imati hrabrost da duboko poniremo u unutarnje i izvanjske isprepletenosti moći i bespomoćnosti, ega, i duše, vjere i sumnje. A to može samo ljubav. Snagom, mirom i dubokom suosjećajnom pažnjom, majka pomaže svojoj umirućoj kćeri da probudi vlastitu snagu za nastavak, za novo rađanje.

“Veličina svih srca je ista, ali je veličina duhovnosti koja se nalazi u njima je savim različita” – Mevlana Džemaludin Rumi.

Da završimo s još jednom izrekom Mevlane, o našim međusobnim odnosima u našoj Državi.

Ne mogu se sporazumjeti oni koji govore istim jezikom. Sporazumjevati se mogu samo oni koji dijele iste osječaje.