Bogdan prepričao sve o filmu po istinitom događaju: ‘To je nešto strašno, ledi krv u žilama’

Kratkometražni film ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti‘ ušao je u konkurenciju za Zlatnu palmu filmskog festivala u Cannesu, a svoju će premijeru imati na 77. Filmskom festivalu u Cannesu. Riječ je o filmu redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića, koji je pripreman pet godina, a sniman je početkom siječnja na Glavnom kolodvoru u Zagrebu.

“Film prati priču o bivšem časniku JNA, Tomu Buzovu, koji nije mogao šutjeti, a ja glumim putnika iz njegovog kupea, koji je šutio”, ispričao je popularni glumac Goran Bogdan za 24sata te dodao:

“Priča je iz vizure putnika koji je šutio, kao i njih ostalih 499. Nažalost, to je sramota, tragedija i zlo. Nužno je da se takva priča ispriča. To je važno”.

Scenarij je pisan prema istinitom događaju kada su naoružani pripadnici vojske Republike Srpske 27. veljače 1993. zaustavili vlak između Beograda i Bara te iz njega izveli 20 civila u mjestu Štrpcima kod Višegrada. U vlaku je bilo 19 muslimanskih putnika, koje su kasnije pogubili, a tijela bacili u Drinu. Njihovoj otmici je svjedočilo oko 500 putnika, no nitko im se nije usudio suprotstaviti, osim umirovljenog časnika Tome Buzova, koji je putovao u posjet sinu. Buzov je bio 20 žrtva.

Osuđena sedmorica Srba

Prošle godine je sud Bosne i Hercegovine osudio pravomoćno sedmoricu Srba iz BiH na 91 godinu zatvora zbog ubojstva 20 nesrpskih civila.

Bogdan je opisao i kako se pripremao za ulogu te kako je redatelj Slijepčević za glumce pripremio čak i razgovore sa svjedocima sa suđenja. “Čitao sam izvještaje sa suda, to je nešto strašno, ledi krv u žilama, ali pomoglo je oko uloge”, prisjetio se Bogdan.

Ulogu Tome Buzova glumi Dragan Mićanović, a osim Bogdana u filmu se pojavljuju Alexis Manenti, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina. Film je producirala kuća Antitalent, a producenti su Katarina Prpić i Danijel Pek.

Neda o susretu s Gadafijem: ‘Bili smo dočekani kao bogovi, s najvećim stupnjem uvažavanja’