KOMENTAR DANA: Odgovorne za Aluminij potražite u arhivima poslovanja tvrtke

MOSTAR - Vjerojatno će se još mnogo tinte proliti oko Aluminija i mnogi koji za sebe smatraju da su kompetentni reći nešto o cijeloj situaciji, progovorit će. Neka bude kao na vjenčanju. Svi vi koji imate nešto za reći, recite sada ili šutite zauvijek. Ili barem do sljedeće tvrtke koja propadne. Naravno, prije svega bi riječ trebalo dati radnicima. Onima koji žele govoriti. I onima, od njih 900 i članova njihovih obitelji, koji žele pronaći krivca za stanje u kojem su se našli. I svima ostalima koji žele stati na stranu radnika i sudjelovati na prosvjedima od kojih nema ništa, također treba zakonski omogućiti pravo glasa. I baš nas zanima koliko će ih krivca tražiti na pravim adresama, u političkim središtima, naravno. Politika je postavila ljude koji su vodili tvrtku, ti ljudi i politika preko njih su donosili odluke o poslovanju Aluminija, politika je postavila ljude u elektroprivrede koje su prodavale struju Aluminiju.

Mnogi imaju što za reći, ali novinari bi trebali pitati. Ne davati svoj sud koliko pitati. Jer nije teško dati sud o firmi koja je propala. Ili je opljačkana, ili je svjesno uništena, ili je vođena od strane nesposobnih ljudi, nema četvrte opcije odnosno ne možemo je se sjetiti u ovom trenutku. Možda je opljačkana. Možda je svjesno uništena a možda je vođena od strane nesposobnih ljudi barem u onom periodu u kojem je počeo pad pa do danas, kada je sudbina tvrtke zaključena. Novinari kao i oni kojima je sudbina vezana za Aluminij imaju pravo postavljati pitanja. Štoviše, to nam je svima dužnost. Ali tko ima muda postaviti pravo pitanje, a ono glasi, zašto hrvatski ministri u Vladi Federacije nisu spriječili štetne ugovore koji su doveli do gomilanja duga od 2013. i vremena kada je, sporazumom, Vlada Federacije dobila udjel od 44 posto te se obvezala subvencionirati cijenu struje, „što je ključni razlog propasti“ (Večernji list) pa naovamo.

Naravno, niti napadamo hrvatske ministre niti ih smatramo odgovornima. Jer lako je biti general poslije bitke.Ali jedan od generala poslije bitke pokušava biti i Božo Ljubić koji smatra Vladu Federacije najodgovornijom za propast Aluminija. Je li tako? Pa ako jest tako onda moramo upitati je li ikada u toj Vladi sjedio itko od hrvatskih ministara, jesu li sjedili na ušima kada je Aluminij bio na dnevnom redu, je li ih brigala sudbina ovog „giganta“, je li problem snositi odgovornost? Aluminij nije kakva birtija na periferiji niti buregdžinica na ulici. O svim sferama poslovanja postoje dokumenti u arhivi. Pa dajte, molim vas, utvrdite početke i razloge poslovanja u minusu i dugovima, kronološki odredite kada je se točno počelo tonuti, otvorite te arhive i pogledajte tko je što potpisivao. Mi ne skupljamo poene za negativne tekstove, nemojte ni vi skupljati političke poene tražeći krivca u drugima. Snosite odgovornost! Ili je ovaj scenarij izazvan namjerno za tko zna čije interese?

Jest čudno kako Vlada Federacije pokazuje angažiranost kada su u pitanju tvornice na području Bosne, kao i za autoceste na području te regije i još mnogo toga što se negativno odražava na područja gdje su Hrvati većina, a malo nas je, poput prihoda od neizravnih poreza (valjda je to ekonomski točno) i njihova povrata koji se ne odvija recipročno prema uspjehu u poslovanju već prema broju stanovnika u županijama/kantonima. No, Aluminij je i hercegovački i bosanski brend, barem je bio. Od njega je koristi imala cijela država. Ali isto tako je se nalazio na području gdje su Hrvati nezaobilazan živalj. Radi se o hrvatskim obiteljima u ovoj državi stoga je spašavanje Aluminija i sprječavanje tih ljudi u odlasku bio još važniji zadatak. Ako ti ljudi odu odavde, samo će svećenici i biskupi još više tužno zboriti o smanjenju broja katolika u državi. Ali tim ljudima se nije ukazao dobročinitelj kao što se ukazuje nekada nekim osobama koje su promašile profesiju i od Božjeg poziva stvorili sprdnju samim isticanjem dobročinstava od strane političara koji nije digao glas kada je trebalo čak lupiti šakom o stol. Recite to u programu televizije na hrvatskom jeziku sa Herceg – Bosnom u nazivu.

Šutnja, nesposobnost, pljačka, namjera… sve opcije su otvorene kada je u pitanju propast bilo čega u državi kakva je Bosna i Hercegovina jer je političarima i sada najvažnije kako na vlasti ostati ili do nje doći, makar koristili 900 obitelji kao program. Mi koji bismo rado ostali na svojem, što trebamo sada činiti, čekati možda koji će sljedeći gigant propasti pa vam opet vjerovati da niste vi krivi, gospodo političari, i da pratimo vaš prst kada u krivce upirete a sa sebe odbacujete odgovornost?